Psi roboti otvorili pitanje: Je li kućnim ljubimcima odzvonilo?

Fotografija: Boston Dynamics.

Volimo kopati po prošlosti, no isto tako i zaviriti u budućnost. Zadnjih nekoliko godina smo bombardirani vijestima iz svijeta znanosti i tehnologije, a koje nam omogućuju da već dosta dobro percipiramo svijet budućnosti, dapače to možemo učiniti bolje od svih generacija prije nas. Leteći taksiji više nisu dio znanstvene fantastike već stvarnost koja će kroz koju godinu juriti iznad naših glava. Iako svi raspredaju o ovim letećim vozilima, nitko se za sada, barem ne javno, nije bavio pitanjem “cesta” u zraku ili onim vezanim uz prometna pravila, a koje taj zračni promet iziskuje. Kao što Obeliks strahuje da mu nebo ne padne na glavu, mogli bismo uskoro i mi imati još jednu fobiju više, a to je ona od prometnih nesreća koje vrebaju iz zraka. Današnji članak se neće baviti taksijima i cestama budućnosti već robotima psima, pa volite li četveronošce i tehnologiju, pridružite nam se.

Fotografija: Screenshot YouTube (Brazil’s Embraer plans to build electric flying taxi factory near Sao Paulo – YouTube).

Mobilniji od svojih prethodnika

Boston Dynamics američka je tvrtka za robotiku, umjetnu inteligenciju i automatizaciju koja je iskoristila Međunarodni dan plesa ne bi li predstavila novi program ugrađen u svoje robote. U pitanju je video uradak koji podsjeća na kadar iz nekog Disneyevog filma, ali je riječ o vjerovali ili ne rasplesanoj stvarnosti. Jedan od robota pasa je odjeven u šljokičasti kostim i u skladu s tim nazvan Sparkles, dok je drugi “gol golcat” za jednog robota SpotMinija. U osnovi u pitanju su dva ista “psa” u funkcionalnom smislu, no nadopunjena programom koji se naziva Koregraf (Choreographer), i koji je posebno kreiran za industriju zabave. Ovaj program omogućava da se unaprijed isprogramira kretanje robota koje može i ne mora biti plesno, ali je zahtjevno. Boston Dynamics je do sada razvio više vrsta robotskih pasa. Krenulo se od “BigDoga” 2009. godine, nakon čega je uslijedio “Spot”, a nakon njega i “SpotMini”. Psi roboti Boston Dynamicsa, poput u videu predstavljenog tipa koriste se u raznim industrijama, a uvijek su pod kontrolom ljudskih operatera. Tako primjenu nalaze u rudnicima, naftnim platformama, nuklearnim postrojenjima, i uopće raznim poslovima koji su opasni za ljude. No koriste se i u drugim područjima poput energetike, građevine i sličnim. Ono što je novina kod ovih psolikih robota je to što su mobilniji od svojih prethodnika i što zahvaljujući tome savijaju tijela na načine ne koje to ljudsko tijelo nikako ne može.

Percepcija čudnog

Pojava pasa robota nameće i pitanje hoće li u budućnosti roboti zamijeniti pse. Drugim riječima je li našim četveronožnim prijateljima odzvonilo. Psi roboti su u prednosti u odnosu na stvarne pse jer ne traže hranu, šetnje niti iziskuju posjete veterinaru, a što je poželjno iz perspektive pragmatične ljudske prirode. No s druge strane ovi roboti ne pružaju emocionalnu podršku koja leži u pozadini odnosa ljubimac i vlasnik. Pojava ovih robota pasa nadopunjenih novim programom pokazuje da je ova grana robotike u razvoju i da će u budućnosti doživjeti ozbiljne nadogradnje. Naravno, promjene uz pomoć umjetne inteligencije učinit će psolike robote interaktivnijima u odnosu s ljudima Za sada sama umjetna inteligencija dvoji u uspješnost zamijene živih ljubimaca umjetnim jer navodi da su ljudske emocije previše složene i pod utjecajem brojnih čimbenika zbog čega ih je teško kopirati. Mogućnosti robotskih pasa su ograničene sada, no što će biti u budućnosti ne znamo. Sudeći prema naglom razvoju umjetne inteligencije očekuju nas velike promijene, i vrijeme u kojem nemoguće  postaje moguće. Ipak, stručnjaci upozoravaju da psi roboti ne mogu pružiti iste dobrobiti čovjeku kao i stvarni četveronošci. Ovo mišljenje je točno iz sadašnje perspektive, no ono što je jedino sigurno da će se s tehnologijom mijenjati ne samo roboti psi već i naša percepcija istih tako da ono što nam se u ovom trenutku čini nepojmljivim za koje desetljeće vjerojatno se  više nikome neće činiti takvim.

Piše: Sonja Kirchhoffer


Komentari