Nimrudska leća naziv je za neobičan komadić obrađenog kristala kojeg je 1850. otkrio britanski arheolog Austen Henry Layard u palači drevnog asirskog grada Nimruda (danas Irak). Predmet je brojnih rasprava jer se znanstvenici ne mogu složiti oko pitanja što je bila njena namjena. Leća je ovalnog oblika te ima optička svojstva ekvivalentna povećalu s uvećanjem do 3x. Neki stoga smatraju da su je drevni Asirci upotrebljavali za čitanje sitnih natpisa – tako je vjerovao i Layard, napomenuvši da je u blizini leće pronašao predmete s vrlo sitnim slovima. Drugi, među njima i prestižni British Museum, ne slažu se s tom tvrdnjom, smatrajući leću pukim ukrasom. Treći smatraju da je riječ o staklu koje fokusira sunčeve zrake u svrhu paljenja vatre, ali to se danas čini malo vjerojatnim jer su ispitivanja pokazala da je fokus daleko od savršenog.
Najzanimljivija je teorija da se leća upotrebljavala u paru s još jednom, kao teleskop. Tu je tezu postavio talijanski paleograf Giovanni Pettinato sa Sveučilišta u Rimu, tvrdeći da se time može objasniti stupanj razvijenosti asirske astronomije. Svoju tezu potkrepljuje činjenicom da su Asirci prikazivali Saturn kao božanstvo opasano zmijama, što je aluzija na to da su vidjeli njegove prstene. Mnogi znanstvenici ne slažu se s njegovim zaključcima, navodeći da se teleskopi ne spominju u starim asirskim tekstovima te da su zmije čest motiv u njihovim mitovima.
Piše: Boris Blažina
