Tko je izumio prvo ogledalo? Što je bilo prvo ogledalo? Danas bismo teško zamislili svakodnevicu bez tog predmeta. Možemo samo pretpostaviti da su naši daleki pretci pokušavali uhvatiti svoj odraz na površini vode.
Netko je primijetio da se u poliranoj površini metala ili stijene moglo ogledati. Kao ogledalo je sigurno služio opsidijan. To je vrsta vulkanskog stakla koje nastaje brzim hlađenjem lave pod određenim uvjetima. Najstarija stakla od opsidijana pronađena su u današnjoj Turskoj i potječu iz vremena oko 6200. pr. Kr. u drevnom gradu Catal Huyuku.
U starom Iranu ogledala su se izrađivala od poliranog bakra već oko 4000. pr. Kr. Ogledala od mjedi spominju se u Bibliji, a ona od zlata u današnjem Iranu. U Kini se za izradu najstarijih ogledala upotrebljavao polirani žad, a kasnije željezo i bronca.
Ogledalo se danas izrađuje od staklene površine koja je s jedne strane prekrivena metalom. Tko je, dakle, prvi došao na ideju da zapeče metal na staklo kako bi dobio reflektirajuću površinu? Nažalost, ne znamo kako se zvala osoba koja se toga dosjetila. Koliko je poznato, prve radionice ogledala nastale su prije oko 2400 godina na području današnjeg Libanona, točnije blizu grada Sidona.
Libanonci i Feničani su za izradu upotrebljavali olovo, a prva zrcala nisu bila ravne površine te su bila djelomično obojana. Ipak, to je već bio velik napredak. Prva ogledala od stakla izrađivala su se tako što su radnici puhali otopljeno staklo formirajući mjehur. U unutrašnjost mjehura izlili bi olovo koje je prekrivalo unutarnju površinu staklenog mjehura. Nakon hlađenja razbijali bi ili rezali mjehur, čime bi dobili konveksna ogledala. Posredstvom Feničana ogledala su se proširila čitavim Mediteranom te dobila primjenu i u religijama.
Piše: Marsela Alić
