Kako se birao poglavar zagrebačkog Gradeca

Kako se birao poglavar zagrebačkog Gradeca

Stara, i prilično pojednostavljena, priča kaže da je današnji Zagreb nastao spajanjem Gradeca i Kaptola. Bilo je to 1850. godine, u doba legendarnog cara Franje Josipa I. U proljeće sljedeće godine izabran je prvi gradonačelnik modernog Zagreba – odvjetnik Janko Kamauf. On je prije toga bio posljednji gradski poglavar Gradeca, koji se birao još od daleke 1242. godine.

Znamo da je Gradec 1242. od kralja Bele IV. dobio privilegij slobodnog i kraljevskog grada. Što je bilo prije toga na brdu Griču, nažalost, još nije točno utvrđeno. Međutim, u kraljevskim ispravama jasno se opisuje organizacija uprave, sudstva i javnog života. Zlatna bula i njena potvrda iz 1266. predstavljaju temeljni zakonik srednjovjekovnog Gradeca. Sastavio ju je kancelar mađarskog dvora, ali na početku Zlatne bule piše: “Ovo su, dakle, prava i slobode građana, koji stanuju i obitavaju na spomenutom brdu, što su ih sami napisali, a mi ih odobrili…” Zakoni o funkcioniranju grada nastali su, dakle, na temelju običajnog prava tadašnjih stanovnika, a ne po odluci vladajućih.

Neporočni kandidati

Nadalje, Bulom je dopušteno stanovnicima Gradeca jednom godišnje birati gradskog starješinu, kasnije nazvanog gradski sudac jer je imao i upravnu i sudsku vlast. Kandidirati se smio svaki muškarac koji je imao građansko pravo i bio neporočan. Izbori su se održavali 3. veljače, na dan sv. Blaža, zaštitnika Gradeca, u vijećnici ili na Trgu sv. Marka. Svatko je javno izrekao ime svog kandidata, pa varanja u prebrojavanju glasova nije moglo biti. Osim gradskog sudca biralo se osam gradskih prisežnika (sudbeno drugostupanjsko tijelo), a od 14. stoljeća birala su se i 24 vijećnika, koja su pomagala u upravljanju Gradom. Svi su morali biti neporočni.

Ravnopravnost narodnosti

Gradec je već u srednjem vijeku bio multinacionalni i multikulturni grad. Naime, nakon tatarskih pustošenja i pada broja stanovnika, u čitavoj se Europi poticala kolonijalizacija. Tako su i hrvatsko-ugarski kraljevi poticali doseljavanje trgovaca i obrtnika u Gradec. Dolazili su iz današnje Transilvanije, Mađarske, Italije, Francuske, Austrije, Češke i južne Njemačke. Treba imati na umu da se Gradec nalazio na granici dviju velikih država (Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva i njemačke države pod nazivom Sveto Rimsko Carstvo) te je bio važna točka na trgovačkom pravcu prema Jadranu. Trebalo je pomiriti interese svih etničkih, socijalnih i političkih skupina. Stoga je 1377. donesen zakon da se svake godine gradski sudac bira iz neke druge etničke skupine. Bile su četiri osnovne skupine, podijeljene po kriteriju jezika: slavenski, romanski, njemački i mađarski. Tako je jedne godine na čelu grada mogao biti Hrvat, druge Talijan, treće Austrijanac i četvrte Mađar. Isto pravilo vrijedilo je za prisežnike i vijećnike. Nigdje nije zapisan konkretan razlog uvođenja ovog pravila, kao ni njegovo ukidanje 1437. godine. Kao što danas političari mijenjaju stranke i stajališta da bi došli na vlast, tako su i u srednjovjekovnom Gradecu neki kandidati mijenjali jezičnu skupinu.

Kriterij bogatstvo

Kako su prolazila stoljeća, tako je izbor gradskog poglavara postajao sve manje demokratski. Početkom 17. stoljeća manjina utjecajnih građana uspjela je uz podršku bivšeg bana i novog dvorskog vrhovnog sudca Tome Erdödyja promijeniti izborni zakon. Ukinuli su izbor prisežnika i postavili 12 senatora, koji su ostali na vlasti do kraja života. Građani više nisu mogli birati niti biti izabrani jer su 22 vijećnika birala novog gradskog poglavara baš među 12 doživotnih senatora. Građani su se bunili više puta, ali nisu mogli učiniti ništa jer je kralj potvrdio novi statut. Posebno je sramotno bilo pravilo da senatori mogu postati samo mudri, dostojanstveni, bogati i po drugim vrlinama ugledni građani. Ne treba posebno naglašavati da su na taj način utjecajni postali još utjecajniji, odnosno bogati postali još bogatiji. Ovakav je izborni zakon za prvog čovjeka Gradeca ostao velikim dijelom na snazi do ujedinjenja Zagreba, kad gradonačelnika na tri godine bira gradsko zastupstvo. Tad je ban Josip Jelačić posebnim proglasom pozvao birače da paze koga biraju: Promislite, dakle, dobro, rasudite zrelo i izaberite bez obzira po duši, jerbo kako sijete, tako ćete ubuduće žeti i uživati.»

Otada je prošlo više od 166 godina, na čelnoj poziciji glavnog grada Hrvatske izmijenilo se pedesetak muškaraca i dvije žene, različitog podrijetla i obrazovanja, od mesara i glumaca, preko pravnika i politologa do akademika. Neki od njih nikad nisu ni pročitali zlatne riječi iz Zlatne bule kojima kralj građanima omogućuje “… da imaju, drže i čuvaju nepovredive zemlje i posjede, prava i slobode što smo ih dali i potpisali.”

Piše: Marsela Alić

Facebook Comments

Vezani članci