Namjera je ovog članka opisati kako je prije više od 120 godina došlo do ideje i realizacije novog projekta u Zagrebu. Poduzetnik Gvido vitez Pongrac još je 1884. godine predložio je pokretanje tramvajske službe u Zagrebu. Već je bio sklopio ugovor s gradskom općinom o gradnji, no onda je odustao jer je općina izmijenila neke točke ugovora.
Četiri godine kasnije javio se poduzetnik Gautier s idejom o gradnji konjskog tramvaja od Zagreba do Samobora. Ispostavilo se da nije imao dovoljno novaca za tako veliki projekt, pa je tramvaj ograničio samo na Zagreb, bez Samobora. Ishodio je dozvolu za gradnju, no nije imao dovoljno novaca, pa je dozvolu prodao za 17 000 forinti konzorciju koji su činili Eduard Prister, Hasdrubal Berger i dr. Ljudevit Schwarz.
Konzorcij je započeo s prvim mjerničkim radovima 8. svibnja 1891. godine. Zagrebačka je općina ustupila konzorciju prostor od 10 000 četvornih metara kraj Savske ceste za izgradnju remize, koja se sastojala od spremišta za tramvaje i staja za konje. Tračnice za konjski tramvaj stigle su u Zagreb 11. srpnja 1891. iz Engleske. Na gradnji pruge bilo je zaposleno čak 500 ljudi, pa je ona napredovala velikom brzinom. Tramvajski vagoni naručeni su iz Graza, iz tvornice Weitzer. Bili su dugački 5 metara, široki 1,8 metara i visoki 2,5 metara. Ukupno se raspolagalo sa 17 zatvorenih i 15 otvorenih vagona. Svaki vagon je s lakoćom vukao po jedan konj. Ukupno je nabavljeno 70 konja, koji su se izmjenjivali u službi.
Tramvaj je pušten u pogon u subotu 5. rujna u 13 sati. Interes je bio iznimno velik. Sljedećeg dana (u nedjelju) prevezlo se tramvajem čak 20 005 osoba, a tijekom prve godine 1 009 404 putnika. To su vrlo visoke brojke, naročito ako se uzme u obzir da je Zagreb u to vrijeme imao samo otprilke 42 000 stanovnika. Prosječna cijena vožnje iznosila je oko 12 filira, a tijekom prve godine zarađeno je ukupno 77 800 forinti. Zagrepčani su od milja ovaj tramvaj nazivali konjka.
Trasa tog prvog konjskog tramvaja bila je sljedeća: počinjala je kod današnjeg Kvaternikovog trga (gdje je u to doba bila mitnica kraj tvornice konjaka – današnjeg Badela), išla je Vlaškom ulicom, Draškovićevom, Jurišićevom, prelazila Trg bana Jelačića, pa nastavljala Ilicom do Mandalice (današnja Mandaličina ulica). Od te glavne rute odvajale su se dvije pruge koje su vodile na jug. Prva je išla od Ilice do Zapadnog kolodvora (tada nazivanog Južni kolodvor), a druga Frankopanskom ulicom i do kraja Savske ceste tj. do Savskog mosta. Remiza se nalazila na Savskoj cesti, gdje je danas Tehnički muzej.
Svaki je konj prevaljivao prosječno 26 do 28 kilometara na dan, a brzina tramvaja je bila oko 7,5 kilometara na sat. Takav je konjski tramvaj u Zagrebu djelovao do 1910. godine, kad ga je zamijenio električni tramvaj.
