U burnoj prošlosti našeg planeta nastajala su i nestajala mora i kopna. Iz nepreglednih morskih dubina uzdigla se na jugu panonske nizine prije dvadesetak milijuna godina Medvednica. Na istočnom dijelu stršili su vrhovi zadnjih medvedničkih vulkana.
Tako je naša Medvednica bila otok u moru na kojem su rasle palme, masline, lovor, magnolije i razno sredozemno bilje. Vladala je klima poput one u današnjim južnoeuropskim zemljama. U toj su klimi uživale samo biljke i životinje jer ljudi još nisu postojali.
U moru Paratethys, ili kako ga popularno nazivamo Panonskom moru, koje je bilo sličnog sastava kao današnje Mediteransko more, živjeli su ježinci, rakovi, puževi, koralji, alge, razne vrsta riba i školjaka, pa i golemi kitovi. Na današnjim obroncima Zagrebačke gore pronađeno je mnoštvo okamina i kostiju morskih životinja.
O bogatim nalazima u okolici Susedgrada pisao je davne 1883. znanstvenik Ivo Pilar. Zanimljivo da se i danas na tom području mogu pronaći fosili. Dosad su iskopani dupini (Platanista croatica), zubi morskih pasa i mačaka, kosti morskih krava te velike količine beskralješnjaka. Zanimljive su, primjerice, srdelice koje su pronađene u Podsusedsko Dolje pa su po njemu i dobile službeni (latinski) naziv – Clupea doljeana. Postoji čak i zbirka tih zagrebačkih srdelica. Možda najzanimljivi ostatci morskih životinja je kostur mladunčeta kita, dogačak šest metara. Nigdje nije pronađena takva vrsta i nazvana je Mesocetus agrami ili Zagrebački kit.
Danas uz potok Dolje, podno starog Susedgrada stoji rekonstrukcija Zagrebačkog kita kao podsjednik na morsku prošlost Zagreba.
Piše: Marsela Alić
