Piše: Viktor Alanović
Grupica preživjelih (bivša ravnateljica, nogometaš i studentica) skrivaju se u razorenoj kući, vojnicima daju vlastoručno smotane cigarete u zamjenu za konzerve i povoje, a tijekom noći jedan od njih trči po trgu koji nadziru snajperisti kako bi došao do ogrjeva i alata. Nije riječ o Siriji, Čečeniji ili Bosni, nego o novoj igri potaknutoj stvarnim događajima u Sarajevu.
Naime, računalna igra This War of Mine svojevrsna je simulacija preživljavanja civila usred izmišljenog grada Pogorenog u Ulraznaviji, gdje bjesni tzv. urbani rat između pobunjenika i vojska. Očito je da je višegodišnja opsada Sarajeva “inspirirala” igru, na što upućuju i imena likova, grafiti te cjelokupni događaj. Mnogi tekstovi Selcoa, objavljeni na internetu, poslužili su kao povod za igru, a on je navodno preživio opsadu Sarajeva. Poljski tim zainteresirao se za temu i počeo proučavati slična svjedočanstva te istraživati muzeje.
Kontaktirali su i Emira Cerimovića, građanina Sarajeva koji je kao 9-godišnjak preživio opsadu. Danas stanuje u Francuskoj i sudjeluje u produkciji dokumentarnih filmova o ratu u Bosni i Hercegovini. Njihov drugi konzultant bio je američki marinac John Keyser, vojni bolničar koji se borio u Falluji (Irak).
45 dana za preživljavanje
Iako preživljavanje u igri traje 45 dana, opsada Sarajeva trajala je gotovo četiri godine, od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996. godine. Prema popisu stanovništva iz 1991. 525 980 ljudi stanovalo je u Sarajevu. Danas Sarajevo broji oko 330 000 stanovnika, na što je utjecao velik broj izbjeglica te poslijeratne emigracije. Više od 400 000 ljudi bilo je u gradu tijekom opsade, uključujući desetke tisuća bosanskih vojnika, a ubijeno je 14 000 ljudi.
Ilustracije jasno upućuju na zgradu Izvršnog vijeća, gdje je bilo sjedište Vlade Bosne i Hercegovine. Zgrada je dovršena 1974., a granatirana 1992. godine. Zanimljivo je dodati da je Grčka platila četiri petine troškova obnove zgrade 2006. godine, koja je potom postala tzv. Zgrada prijateljstva između Grčke te Bosne i Hercegovine. Danas je svojevrsno sjedište Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Zgrada parlamenta nalazi se do nje (petokatnica, a ne neboder).
Grad kojim su vladali snajperisti
Jedna od lokacija u igri jest tzv. snajperski odvojak u kojemu snajperist iz hotela puca na sve što pokušava prijeći glavni trg. On je “inspiriran” Snajperskom alejom odnosno glavnom ulicom u Sarajevu (Ulica Zmaja od Bosne), koju su brojni snajperisti nadzirali tijekom opsade, koristeći širinu ulice i mnoge višekatnice. Ulica je bila “ukrašena” natpisima poput: „Pazi snajper!”, a stanovnici su se često skrivali iza oklopnih vozila UN-a. Prema podacima prikupljenima pred kraj rata, snajperisti su ranili 1030 i ubili 225 osoba, a 60 djece bilo je među njima. Nadalje, zone snajperista bili su i Trg maršala Tita te okolina hotela “Holiday Inn”.
Pozadine određenih mjesta upućuju na zgrade slične nekad popularno zvanim neboderima Momo i Uzeir (prema emisiji Cik-cak Radio Sarajeva). Oni su izgrađeni 1986. godine. Tijekom opsade Sarajeva pogodila ih je srpska artiljerija, zbog čega je u požaru izgorjelo sve osim betonske strukture. Tornjevi ipak nisu srušeni i postali su simbol otpora, poput Vodotornja u Vukovaru.
Suradnja ljudi tijekom opsade Sarajeva
Igra je na poseban način približila očajničko preživljavanje ljudi u polurazorenom gradu, situaciju sličnu višegodišnjoj opsadi Sarajeva. Svega je nedostajalo, a kava i nikotin bile su skupe povlastice. Krijumčari su zarađivali na preprodaji lijekova i drugih potrepština, a nerijetko su ih obje vojske prešutno podupirale. U igri je dočarana mnogo mračnija atmosfera i “preživjeli” (likovi u igri) svake se noći moraju braniti od onih koji silom pokušavaju oteti njihove stvari. Takvih incidenata bilo je mnogo manje u Sarajevu jer je zatočenom stanovništvu pružena pomoć po načelu etničkih linija i opće opasnosti. Policija je također nastojala održavati red, a bolničko osoblje trudilo se raditi kao i prije opsade. Poljski tim opravdavao se da je mračnija atmosfera igre posljedica komprimirane vremenske linije te drugih modernih opsada, poput Groznog u Čečeniji, sukoba u Siriji te Varšave tijekom Drugog svjetskog rata. Odlučili su da se “preživjeli” dijele u grupe i smještaju u zgrade te da igrači moraju “brinuti za svoju korist”, a ne za dobro drugih. Jedan od elemenata igre jest i dilema nastala oko knjiga. Naime, postavljeno je pitanje treba li sačuvati knjige koje “preživjeli” mogu čitati u skloništu ili knjige treba iskoristiti kao ogrjev. Tijekom opsade Sarajeva, grupa građana riskirala je vlastite živote kako bi sačuvala knjige iz Husrev-begove knjižnice, čiji korijeni sežu do 1537. godine.
11. bit studios
This War of Mine druga je igra poljske kompanije “11 bit studios”. Kompanije je osnovana u listopadu 2010. godine sa sjedištem u Varšavi. Igra koja podsjeća na opsadu Sarajeva objavljena je u studenom 2014.,a uslijedile su mnoge pozitivne kritike na račun tematike igre. Ona je dobila i nadopunu (DLC) od koje su svi prihodi išli humanitarnoj zakladi War Child koja pruža potporu djeci u ratnim zonama, DLC je sadržavao primjere prave ulične umjetnosti iz ratnih zona.
