Svetonije – životopisi slavnih ličnosti sa sočnim detaljima

Gaj Trankvil Svetonije jedan je od najpoznatijih rimskih povjesničara. Slavu uvelike duguje biografskom djeluDvanaest rimskih careva, poznatom i kaoŽivotopisi careva (lat.De vita Caesarum). U njima opisuje rimske vladare od Cezara do Domicijana. Napisao je 20-ak djela, ali su nam osim Dvanaest rimskih careva sačuvani samo fragmenti djelaO znamenitim muževima (De viris ilustribus) s kratkim biografijama pjesnika, povjesničara, govornika te fragmenti dva djela o grčkim običajima (Grčke igre iGrčke psovke). O Svetoniju nemamo mnogo podataka. Vjerojatno je rođen u Rimu oko 70. u nižoj plemićkoj obitelji. Radio je kao učitelj i arhivist, a najvažnija dužnost koju je obnašao bila je ona osobnog tajnika cara Hadrijana, što mu je omogućilo neposredan i neograničen pristup državnim arhivima. Bio je dobar prijatelj uglednog rimskog državnika i pisca Plinija Mlađeg (poznat po opisu erupcije Vezuva 79. godine).

Svetonija se ne smatra posebno nadarenim povjesničarom ili pripovjedačem. Ono po čemu se njegova djela razlikuju od prethodnih biografija jest da je pridavao jednaku pozornost carevima kao osobama kao što je pridavao njihovim postignućima. Iznio je mnoge priče, anegdote i sočne detalje iz njihovih života – skandale, zavjere, spletke, tjelesne i karakterne mane koje su nastojali sakriti, obiteljski i ljubavni život itd. Duboko je vjerovao u moć znamenja, snova i čudesa te njegove biografije sadrže detaljne opise takvih pojava. Svetonijevi su životopisi bili čvrsto strukturirani – prvo bi opisao rođenje i pretke, zatim tjelesne osobine i kućne navike, vrline i mane, onda službe koje je vršio, pa zakone i uredbe koje je uveo, zatim ratove koje je vodio i naposljetku znamenje vezano uz njegovo rođenje, postignuća i smrt.

Neki Svetoniju zamjeraju da su njegove biografije zapravo niz slika i detalja, a ne zaokružene cjeline, kao i nepouzdanost izvora koje je rabio. Ipak, Svetonijeva djela sadrže mnoštvo dragocjenih i jedinstvenih podataka i vrlo zanimljivih anegdota. Svojim je djelom zadovoljio potrebu vremena u kojem je živio – ljudi su željeli zanimljivu i zabavnu lektiru iz života velikih ličnosti – a njegov je stil ostavio trag na mnoge kasnije biografe.

Piše: Boris Blažina


Komentari