Prezbiter Ivan – legendarni kršćanski vladar Istoka

Prezbiter Ivan ili Ivan Veliki legendarni je patrijarh i kralj za koga se vjerovalo da vlada nekom kršćanskom zemljom daleko na Istoku. Nije poznato odakle potječe legenda, ali obično se veže uz glasine koje su tijekom 12. stoljeća kolale o nekom kršćanskom vladaru u Indiji. Sredinom 12. stoljeća počelo je kolati Pismo Prezbitera Ivana (kasnije otkriveno kao krivotvorina) u kojem su opisana mnoga čuda njegova kraljevstva. Kao što to obično biva, s vremenom su priče postajale sve nevjerojatnije i neobičnije – pripisivani su mu basnoslovno bogatstvo, nadnaravne moći, da je potomak jednog od mudraca koji su se došli pokloniti Kristu itd.

Prezbiter Ivan usko je povezan s nestorijanskim kršćanstvom i mongolskim osvajanjima. Kada je Džingis-kan početkom 13. stoljeća osvojio muslimansku Perziju, križari u Izraelu, ne znajući identitet osvajača, pripisali su tu pobjedu Kralju Davidu iz Indije, tobožnjem potomku Prezbitera Ivana. Vjerovali su da možda daleko na Istoku postoji neki kršćanski vladar koji bi im mogao pomoći u osvajanju Svete zemlje. Činjenica da je papa Aleksandar III. poslao pismo tobožnjem vladaru (glasnik se nikada nije vratio) govori o tome kako su legendu shvaćali ozbiljno.

Kada je Džingis-kan otvorio vrata Mongolskog Carstva ljudima svih religija, kršćani su pošli na istok u potrazi za legendarnim nestorijanskim kraljevstvom. Jedan od ljudi koji su pisali o Prezbiteru Ivanu jest slavni Marko Polo, koji donosi priču o tome kako je Džingis-kan želio jednu od Ivanovih kćeri za suprugu, ali ga je Ivan ljutito odbio. Držingis-kan je zatim poveo vojsku na Ivanovu zemlju i ubio ga.

Kada je postalo jasno da u Indiji ne postoji takav vladar, počeli su ga tražiti u Srednjoj Aziji i, naposljetku, u Africi (ponajprije Etiopiji). Teorije o povezanosti etiopskih kršćana i Prezbitera Ivana pobijene su tek u 17. stoljeću.

Znanstvenici su pokušali identificirati Prezbitera Ivana, ali nisu došli do konačnog zaključka. Neki ga identificiraju s vođom Kereida, turkijskog plemenskog saveza na prostoru Mongolije čijih je nekoliko tisuća pripadnika prešlo na kršćanstvo. Drugi ga povezuju s nadbiskupom Indije koji se spominje da je u 12. stoljeću posjetio Carigrad, s patrijarhom Indije koji je navodno početkom istog stoljeća posjetio papu Kalista II. u Rimu ili s raznim vladarima Srednje Azije. Na primjer, kan države Kara-Kitai bio je budist te je porazio muslimanske Seldžuke kod Samarkanda 1141. godine. Kako nisu bili upoznati s budizmom, Europljani su možda zaključili da nemuslimanski vladar mora biti kršćanin.


Piše: Boris Blažina

Komentari