Select your Top Menu from wp menus

Ned Kelly – kako je željezni odmetnik postao narodni junak (3. dio)

Ned Kelly – kako je željezni odmetnik postao narodni junak (3. dio)

Bushrangeri su raspravljali o tome kako reagirati. Razgovarali su o tome da se rasprše i pobjegnu u susjednu državu Queensland, ali su na kraju zaključili da bi tako uništili čvrstu vezu koja je nastala među njima.

Umjesto toga, 27. lipnja 1880. preuzeli su hotel u gradiću Glenrowan te uzeli oko 60 taoca, ali su im dozvolili da piju pića sa šanka te im priredili zabavu uz pjesmu i ples. Planirali su tražiti oslobođenje svojih simpatizera i članova obitelji. Čuli su da će policajci stići izvanrednim vlakom iz Melbournea idućeg dana oko 3 ujutro, pa su ga namjeravali skrenuti s tračnica. Međutim, neki od taoca uspjeli su pobjeći iz hotela i upozoriti posadu vlaka, čime su osujetili namjeru odmetnika.

Kellyjeva posljednja bitka

ned-kelly_oklopi
oklopi i oružje Nedove bande

Hotel kojeg je zaposjela Kellyjeva banda našao se pod opsadom 34 policijska službenika pod vodstvom nadstojnika Francisa Harea. Odmetnici su se opremili improviziranim oklopima koje su prethodne godine od željeza za izradu rala iskovali njihovi simpatizeri. Ti su oklopi imali masu od 40 – 47 kg i debljinu 6,4 mm, a pokrivali su čitav torzo, vrat i glavu te gornji dio nogu. Nije poznato odakle im ideja za izradu nečega tako neobičnoga. Neki su sugerirali da je inspiracija došla iz romana Lorna Doone: A Romance of Exmoor, u kojem se pojavljuje odmetnik u željeznom oklopu. Drugi smatraju da su na ideju došli gledajući uličnu paradu kineskih imigranata, na kojima su se mogli vidjeti kostimi sličnog oblika. Bushrangeri su bili neispavani te su konzumirali nemalu količinu alkohola, što im je davalo osjećaj neranjivosti. Došlo je do pucnjave.

Nadstojnik Hare je pogođen u ruku te se povukao, ostavivši policiju bez vrhovnog zapovjednika. Ned je ranjen u stopalo i lijevu šaku, a Byrne u nogu. Dan, Byrne i Hart sklonili su se u hotel, dok se Ned pokušao probiti u okolnu šikaru kako bi napao policajce s leđa. Policija je nastavila pucati. Byrne je stajao kod šanka te je pogođen u bedro i uskoro umro od iskrvarenja. Posljednji čin bilo mu je ispijanje čaše viskija i zdravica svojoj bandi. Ned se vratio rano ujutro i počeo pucati na policajce. Njegova je pojava u oklopu i dugom kaputu izgledala golemo i groteskno u ranojutarnjoj magli. Vizir na šljemu izgledao je poput usta kakvog čudovišta, a iz ranjene šake curila je krv. Policajci nisu odmah shvatili da nosi oklop te je među njima nastala panika kada su vidjeli da njihovi metci nemaju učinka – čak i izravan pogodak u glavu nije zaustavio Neda. Neki su vikali da je riječ o vragu ili zloduhu. Zadobivši više pogodaka u neoklopljene noge, uključujući jedan iz sačmarice, Ned je pao te je zarobljen. Prilikom pružanja medicinske pomoći otkriveno mu je čak 28 rana.

Dan i Hart ostali su u hotelu, koji su u međuvremenu napustili svi osim dvojice taoca, koje su tijekom prepucavanja slučajno ubili policajci. Okršaj je potrajao do 15 sati, kada je policija odlučila zapaliti hotel. Nitko nije izlazio – Dan i Hart su nakon puštanja taoca počinili samoubojstvo ispijanjem otrova. Hotel je izgorio do temelja. U cijelom obračunu bilo je pet mrtvih (tri člana Kellyjeve bande i dva civila) i šest ranjenih (tri policajca, dva civila koje je greškom pogodila policija i Ned Kelly). Procjenjuje se da je tijekom pucnjave ispaljeno oko 15.000 metaka.

Kraj željeznog odmetnika

ned_kelly_trial
suđenje Nedu Kellyju

Kelly je na suđenju krajem listopada 1880. optužen za ubojstvo trojice policajaca. Dok je čekao presudu napisao je dugo pismo, protestirajući protiv diskriminacije kolonijalnih vlasti nad siromašnim Ircima. Osuđen je na smrt. Više od 30.000 ljudi potpisalo je peticiju da ga se oslobodi smrtne kazne (za usporedbu, Melbourne je tada imao 280.000 stanovnika), ali bez uspjeha. Ned je pogubljen vješanjem u zatvoru u Melbourneu 11. studenog. Posljednje riječi navodno su mu bile „Takav je život.“ Kellyjevo je tijelo nakon smrti pokopano u masovnoj grobnici s tijelima drugih pogubljenih osuđenika. Identificirano je tek 2010. u DNK analizom. Sahranjeno je u neobilježeni grob kako bi se izbjegla mogućnost vandalskih napada.

Unatoč činjenici da su angažirane policijske snage ne samo iz Victorije, već i iz susjednog Queenslanda, da je u potjeru ukupno uloženo 100.000 funti te da su za zaustavljanje Kellyjeve bande raspisane nevjerojatno visoke nagrade, bilo je potrebno više od dvije godine da ih se zaustavi. Iako su Kelly i njegova banda bez dvojbe bili pljačkaši i ubojice, u popularnoj svijesti na kraju su opstali prvenstveno njihovi činovi prkosa prema korumpiranim kolonijalnim vlastima te zalaganje za malog čovjeka naspram veleposjednika i bankara. Nadalje, neki policijski službenici koji su bili uključeni u potjeru za Kellyjem već su iduće godine dobili suspenzije zbog nemara ili prekoračenja ovlasti – tadašnja policija u kažnjeničkoj koloniji doista je bila korumpirana i neučinkovita, a afera s Kellyjem potaknula je vlasti na temeljitu reorganizaciju policijskih snaga i precizno definiranje njihovih ovlasti. Riječima australskog novinara Clivea Turnbulla „Ned Kelly je najpoznatiji Australac, naš jedini narodni junak. (…) Narod je u Kellyju instinktivno prepoznao vrstu muževnosti vrijednu posebnog poštovanja – hrabrost, ustrajnost, neovisnost, suosjećanje s onima u slabijem položaju.“

oklop-2
oklop Neda Kellya

Legenda o Nedu Kellyju posjeduje čar, odnosno ona je odjek nečeg duboko usađenog u svijest prosječnog Australca. Kellyjeva je popularnost narasla do te mjere da je australska vlada 1912. zabranila snimanje filmova o njemu. Ali fascinacija njegovom legendom nadživjela je zabranu, te je Ned ipak postao tema nekoliko filmova.

Kellyjev je oklop danas izložen u Državnoj knjižnici Victorije. Skrovišta Kellyjeve bande kod potoka Stringybark i blizu Glenrowana vode se kao zaštićeni kulturni spomenici Victorije. Rodna koliba Neda Kellyja u Beveridgeu, također zaštićeni spomenik kulture, nedavno je prodana privatnom kupcu. U Glenrowanu se nalazi Spomen-muzej Neda Kellyja.

„Neka me pokosi ruka pravde ako hoće, ali želim da se sasluša i moja strana priče. Time ne želim izbjeći bilo kakvu odluku koju zakon smatra potrebnom da se zadovolji pravda, niti steći nečiju samilost. Ako publika iz moga života nauči da ljudi polude kada se prema njima loše postupa te ako policija nauči da ne smije progonima i zlostavljanjem ljude dovesti do ludila, onda moj život nije bio uzaludan. Ljudi koji žive u velikim gradovima ne znaju kako se tiranski ponaša policija u udaljenim seoskim krajevima. Nemaju pojma o surovom i oholom načinu na koji provode svoju dužnost, odnosno kako zapostavljaju svoje obveze i zlorabe svoju moć.“

Ned Kelly, iz intervjua za novine The Age

Ned Kelly u popularnoj kulturi

Kelly je nakon smrti izrastao u australsku kulturnu ikonu, simbol hrabrosti i otpora prema samovolji moćnika. Možemo reći da je riječ o nečemu poput australskog Robina Hooda. Njegov je život tema brojnih knjiga, filmova i pjesama. Među njima valja istaknuti seriju slika Sidneyja Nolana iz 1940-ih, filmove The Story of the Kelly Gang iz 1906. (ujedno prvi dugometražni film), Ned Kelly iz 1970. (gdje ga glumi slavni Mick Jagger) i Ned Kelly iz 2003. (glumi ga Heath Ledger), miniserija The Last Outlaw iz 1980. te višestruko nagrađivani povijesni roman Istinita povijest Kellyjeve bande autora Petera Careyja, koji je 2002. preveden na hrvatski. U pripremi je i filmska adaptacija navedenog romana. Arthur Bertram Chandler je 1983. napisao roman Kelly Country, o alternativnoj povijesti gdje Ned Kelly vodi uspješnu revoluciju što na kraju rezultira time da Australija postane republika i svjetska sila.

Pored prisutnosti u medijima, Kelly je prisutan i u svakodnevnoj kulturi. Tako postoje izrazi poput hrabar kao Ned Kelly i Kellyjevska brada, dok se za ruralna područja sjeverno od Melbournea katkad rabi naziv Kellyjeva zemlja. Njegove navodne posljednje riječi Takav je život ostale su usađene u australski engleski. Ipak, vjerojatno je od svih Kellyjevih atributa najpoznatiji njegov oklop.

Facebook Comments

Vezani članci