Najveći među Velikim vezirima Osmanskog Carstva rođen je oko 1506. vjerojatno u Sokolovićima na području današnje BiH. Sa šest godina odveden je u janjičare te se preobratio na islam i dobio ime Mehmed. Bio je iznimno sposoban vojskovođa i diplomat, pa su unapređenja tekla vrlo brzo. Sudjelovao je u ratovima protiv Rusije, Venecije, Habsburgovaca i Svete lige (savez sredozemnih kršćanskih država). Za Velikog vezira imenovan je 1565. godine. Tu je funkciju (otprilike odgovara današnjoj funkciji premijera) obnašao tijekom vladavine triju sultana, što je bila rijetkost. Tako je igrao veliku ulogu u stvaranju moći Carstva. Borio se protiv mita, korupcije i utjecaja harema na dvor. Svoj položaj učvrstio je ženidbom s 40 godina mlađom Esmom, kćeri prijestonasljednika Selima I. Dao je izgraditi nekoliko mostova, a među njima i onaj na Drini, iz poznatog romana Na Drini ćuprija nobelovca Ive Andrića. Radio je na prokopavanju kanala na Bosporu. Ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Osmanskog Carstva i umro kao žrtva zavjere 1579. godine.
Mehmed-paša je posljednjih desetak godina vezirovanja održavao Carstvo na vrhuncu vojno-političke moći te kulturno-prosvjetnog i graditeljskog procvata.
Piše: Marsela Alić
Šubići / Bribirski / Zrinski / Sigetski
Hrvatska 16. stoljeća – Europa u malom
Siget – otok u baranjskoj močvari
„Bog je visoko, a kralj daleko“
