Atenjanin Ksenofont živio je na prijelazu s 5. na 4. stoljeće pr. Kr. Malo je poznato o njegovom djetinjstvu i mladosti, ali znamo da je bio Sokratov student, jednog od utemeljitelja zapadne filozofije. Iako je njegova obitelj atenskog porijekla, bio je više naklonjen Sparti i oligarhiji kao načinu vladanja nego čuvenoj atenskoj demokraciji. Zbog takvih je gledišta većinu života proveo izvan rodnoga grada. U antici je bio ponajprije poznat po djelima u kojima je branio ugled svojeg učitelja, ali ga se danas najviše pamti poAnabazi, opisu pohoda 10.000 grčkih plaćenika u službi perzijskog princa Kira Mlađeg prilikom njegova pokušaja da svrgne brata s prijestolja.
Kir je poginuo u bitki kod Kunakse u današnjem Iraku pa su Grci ostali neplaćeni i duboko u neprijateljskom teritoriju. Među Grcima bio je i Ksenofont, koji je nakon smrti prvotnog vođe preuzeo zapovjedništvo nad njima. Junačkom borbom i snalažljivošću Grci su se uspjeli probiti do grčkih gradova na crnomorskoj obali i tako se spasiti. UzAnabazu, Ksenofont je napisao i nastavak Tukididove povijesti Peloponeskog rata, romantiziranu biografiju perzijskog cara Kira Velikoga te nekoliko djela na temu pedagogije, didaktike, ekonomije i vojne vještine. Jedan je od rijetkih antičkih autora čiji je čitav opus sačuvan.
Ksenofontova su se djela smatrala uzornima zbog energičnog i čitkog jezika i stila te su korištena kao udžbenici za vojne zapovjednike. U tom su smislu utjecale i na Filipa II. i njegovog sina Aleksandra Velikog. Kao povjesničar, međutim, Ksenofont nije osobito cijenjen. Smatra ga se pristranim i površnim pri analizi uzroka povijesnih događaja. Ipak, njegova djela vrijedna su jer se dotiču tema koje Tukidid nije dublje obradio, poput svakodnevice vojničkog života, psihološke analize vođa te etičke usporedbe povijesnih lica.
Piše: Boris Blažina
