Kada se govori o nuklearnim katastrofama onda nam obično padaju na pamet one u Černobilu i Fukushimi, ili onima upućenijima i u nuklearnoj elektrani Otok tri milje (Three Mile Island) kod Harrisburga u Pensilvaniji. Ova zadnja nabrojana je prethodila ovim dvjema.
Zanimljivo je da je u saniranju prve uopće nuklearne havarije aktivno sudjelovao kasniji 39. američki predsjednik Jimmy Carter. Ova se havarija dogodila na oko 200 kilometara udaljenosti od glavnog grada Kanade (Ottawe) 1952. godine.
Carter kao mladi poručnik američke mornarice
Jimmy Carter radio je u vrijeme ove nuklearne katastrofe kao mladi poručnik američke mornarice na projektu Odjela za mornaričke reaktore Komisije za atomsku energiju SAD-a. Drugim riječima radio je na razvoju nuklearne podmornice u gradu Schenectadyju u američkoj saveznoj državi New York. Imao je tako pristup najnovijoj nuklearnoj tehnologiji.
Krajem 1952. došlo je do topljenja jezgre eksperimentalnog nuklearnog reaktora u malom mjestu Chalk River u južnoj kanadskoj pokrajini Ontarijo. Prema svemu sudeći kako je nuklearna tehnologija bila u ranoj fazi i reaktor nije dobivao dovoljno vode za hlađenje došlo je do njegova pregrijavanja. To je rezultiralo eksplozijama i postrojenje je nakon toga bilo ispunjeno stotinama tisuća galona radioaktivne vode, pa su se kanadski dužnosnici obratili za pomoć Sjedinjenim Državama. U tom trenutku je radioaktivnost već završila u zemlji, vodi i zraku.
Uloga Cartera u sprječavanju katastrofe
Nakon nesreće trebalo je, između ostalog, zatvoriti, rastaviti i zamijeniti reaktor. Akcija saniranja je trajala nekoliko mjeseci i uključivala je oko 600 osoba. Carter je poslan zajedno s više od 20 kolega u Chalk River, ali bio je to samo jedan tim u nizu drugih koji su sudjelovali u sanaciji havarije. Za potrebe rastavljanja i sastavljanja reaktora izgrađena je njegova replika na obližnjem teniskom igralištu, pa je tu Carterov tim vježbao.
Cilj je ovih vježbi bio postići što veću brzinu kako bi se što više toga napravilo u kratkom roku. Radilo se u smjenama od 90 sekundi ne bi li se spriječilo da osoblje primi po život pogubnu dozu zračenja. Carterov je tim uspješno odradio svoj zadatak, ali su svi ozračeni radijacijom koja je bila 1000 puta veća od dozvoljene. Upozoreni su da nakon toga možda više neće imati djece. Carter je u tom trenutku već imao troje djece, no petnaest godina kasnije dobio je još jedno dijete, kći Amy.
Zašto Carter svoju ulogu u sanaciji nuklearne katastrofe nije iskoristo u predsjedničkoj kampanji?
Budućem američkom predsjedniku je šest mjeseci nakon saniranja havarije otkrivena prisutnost radioaktivnosti u mokraći. Njegov je otac je nekako istovremeno obolio od raka gušteraće od kojeg je umro u ljeto 1953. godine. Nasljedna sklonost obitelji karcinomima u kombinaciji s izloženošću većoj radijaciji rezultirali su njegovim napuštanjem mornarice i uključivanjem u obiteljski posao uzgoja kikirikija u kojem ga je čekala hrpa problema, no na kraju je uspio ne samo spastiti posao već ga je i proširio. Njegovo imovinsko stanje je za američkog predsjednika bilo skromno i može se procjeniti na današnjih 2,8 milijuna dolara što je prava sitnica za američke predsjednike. Do njegova aktivnog ulaženja u politiku proći će nakon toga 10 godina.
Zanimljivo je da Carter u svojoj predsjedničkoj kampanji nije iskoristio ovu svoju ulogu u saniranju nuklearne katastrofe, što se danas u utrci za predsjednika nikako ne bi moglo dogoditi. Možda je to napravio zato što nije želio naglasiti svoju upletenost u kontroverzni incident za kojega je možda mislio da mu može donijeti samo negativni publicitet. Zanima nas što vi mislite o tome.
Piše: Sonja Kirchhoffer
