Matilda, unuka Vilima I. Osvajača, obično je izostavljena s popisa britanskih monarha. Bila prva samostalna engleska vladarica, ali nikad nije oslovljavana kao kraljica – nazivali su ju carica ili domina. Po naravi ambiciozna i inteligentna te sposobna upraviteljica, Matildu je sputavala njena arogancija i nesretan brak, ali prije svega nespremnost tadašnjih velikaša da prihvate ženu na prijestolju.
Godine 1066. došlo je do velikog preokreta u engleskoj povijesti. Plemić iz Normandije (Francuska) zvan Vilim Kopile izveo je invaziju na englesku obalu, porazivši zatim vojsku anglo-saksonskog kralja Harolda II. Godwinsona kod Hastingsa. U toj je bitki poginuo i kralj Harold II., a Vilim se zatim kombinacijom vješte politike i grube sile uspio nametnuti kao novi kralj Engleske – Vilim I. Osvajač. Normani, koji su tada govorili francuski postali su novi vladajući sloj nad Anglo-saksoncima. Proces stapanja Normana i Anglo-saksonaca tekao je sporo, a Vilimova vlast nije bila čvrsta te je do smrti 1087. morao gušiti pobunu za pobunom.
Problematično nasljeđe Osvajača
Vilima je naslijedio Vilim II. Riđi, sposoban vojskovođa i upravitelj, ali nevješt političar. Izgubio je naklonost svjetovnih i crkvenih velikaša te je 1100. poginuo kada ga je tijekom lova pogodila zalutala strijela. Plemići u njegovoj pratnji ostavili su tijelo da leži u šumi pa su mnogi posumnjali da je riječ o ubojstvu, ali to nikada nije dokazano. Vlast je zatim prigrabio Henrik, njegov mlađi brat koji se tada nalazio u blizini Winchestera. Londonski biskup okrunio ga je kao Henrika II. bez obzira što je još imao živućeg starijeg brata.
Kako bi učvrstio svoj klimavi legitimitet, Henrik I. zatim se oženio s Matildom Škotskom, kćeri škotskog kralja Malcolma III. čija je supruga bila izravni potomak anglo-saksonske kraljevske obitelji (kuće Wessex). Djeca rođena u tom braku imala su stoga i anglo-saksonsku i normansku krv, čime je Henrik namjeravao smiriti nerede u kraljevstvu. Iako je bio mudar i iznimno sposoban vladar, plan mu nije uspio. Imao je više od 20 vanbračne djece, ali samo jednog legitimnog sina i kćer. Supruga mu je umrla od bolesti 1118., a sin mu se utopio prilikom prelaska La Manchea dvije godine kasnije. Tako mu je jedina moguća nasljednica postala kći Matilda, nazvana po majci. Prema engleskom zakonu nije bilo zabranjeno da žena naslijedi prijestolje, ali takvo što bilo je bez presedana u praksi. Henrik je primorao sve velikaše da prihvate Matildu kao njegovu nasljednicu, obećavši im pritom da ju neće udati za stranca. Kasnije je, međutim, to obećanje prekršio. Bila je to kobna pogreška.
Odgojena za caricu
Matilda je bilo vrlo učestalo ime među engleskim plemstvom u 11. i 12. stoljeću. Riječ je o imenu germanskog porijekla izvedenom iz starovisokonjemačkih riječi macht (moć, snaga) i hild (bitka, borba) – ime koje je itekako odgovaralo borbenoj carici. Caricu su tako nazivali normanski plemići, dok su ju Anglo-saksonci su zvali Maud. Nijemci su ju nazivali Mathilde i ta se varijanta njenog imena javlja u većini izvora pisanih na latinskom. Matildu su suvremenici opisivali kao iznimno lijepu i inteligentnu te vatrena, ponosna i ratoborna karaktera. Bila je karizmatična i hrabra te vrlo sposobna u svim vladarskim poslovima od državne administracije do vođenja rata. Ipak, imala je jednu veliku manu – njen ponos često bi prerastao u aroganciju i tvrdoglavost što joj je otežavalo komunikaciju s ljudima. Bila je sposobna brzo pridobiti ljude na svoju stranu, ali isto tako ih otuđiti inzistiranjem da ju nazivaju caricom ili neuzvraćanjem usluga. Njeni odgovori supruzi kralja Stjepana dok ga je držala u zarobljeništvu izrazito su zajedljivi i uvredljivi, posebno ako se uzme u obzir da su njih dvije bile rodbinski vezane.
Ipak, valja imati na umu da su karakterizacije Matilde nastale u patrijarhalnom društvu gdje su se njene vrline smatrale neprikladnima za ženu. Neki današnji povjesničari ističu da su autori glavnih izvora za Matildinu vladavinu bili neskloni carici jer su je vidjeli kao uzurpatoricu koja se ponaša na način nedostojan žene iako je isto ponašanje bilo prihvatljivo za muškarce pripadnike visokog plemstva.
Matilda je još kao dijete na očevu dvoru naučila čitati i pisati, a zatim je Henrik V. usmjerio njeno obrazovanje. Inteligentna djevojka brzo je savladala njemačku kulturu i administrativne vještine. Godine 1118., sa svega 16 godina, Henrik V. je carici Matildi povjerio upravljanje Italijom dok se on sam pozabavio borbom protiv pobunjenika u njemačkim zemljama. U Italiji se sastajala s magnatima i klerom, a ui administraciji su joj pomagali iskusni ljudi te talijanski kancelar. Matilda je time dobila vrlo vrijedno praktično iskustvo upravljanja državom. Postala je omiljena među narodom te stekla nadimak Matilda Dobra. Nakon što je Wormskim konkordatom iz 1122. završen Henrikov sukob s papom i pobunjenicima, Matilda je pokušala posjetiti oca u Engleskoj, vjerojatno u namjeri da s njim raspravi pitanje nasljeđivanja, ali joj flamanski grof Karlo I. nije dozvolio da prođe njegovom zemljom te je putovanje odgođeno.
Povratak u domovinu i nova kriza
Iako su se prilično dobro slagali, Henrik V. i Matilda nisu imali djecu. Godine 1125. car se naglo razbolio i umro. Nepostojanje nasljednika ograničilo je Matildinu moć. Jedine su joj opcije bile ponovno se udati, s onim koga bi odredila careva obitelj ili se jednostavno vratiti u Englesku. Odlučila se na potonje, ali nikad nije zaboravila svoju carsku titulu.
Kada se napokon vratila na očev dvor uvidjela je da državi prijeti sukcesijska kriza. Njen otac Henrik I. ponovno se oženio, ali u tom braku nije imao djece. Stoga je odlučio da će ga na prijestolju naslijediti Matilda. Na Božić 1126. svi engleski velikaši okupili su se u Westminsteru i prisegli na vjernost Matildi i njenim potomcima. Već u visokoj dobi prema srednjovjekovnim standardima, Henrik je odlučio potražiti supruga za svoju kćer i izabranu nasljednicu. Kako bi lakše očuvao posjede u Normandiji, odlučio se za Francuza Gotfrida (Geoffreyja) Plantageneta, poznatog i kao Gotfrid Lijepi ili Gotfrid od Anjoua.
Matilda i Gotfrid vjenčali su se u Le Mansu 1127. i započeli zajednički život u Normandiji. Taj brak zabilježen je kao notorno nesretan. Gotfridu je bilo svega 15 godina, dok je Matilda imala 26. On je govorio francuski, a ona njemački. Naviknuta na položaj carice, Matilda je smatrala brak s običnim grofom ponižavajućim. Za razliku od njenog prvog supruga, Gotfrid nije mnogo mario za upravljanje te se bavio ratovanjem i turnirima. Dodatna komplikacija bila je nejasna formulacija Matildina miraza te neodređen položaj Gotfrida po pitanju nasljeđivanja engleskog prijestolja i normandijskog vojvodstva. U jednom je trenutku došlo do toga da je Matilda pobjegla ocu, ali ju je on natjerao da se vrati suprugu. Iako između njih nije bilo ljubavi, supružnici su naposljetku shvatili da iz političkog braka ipak mogu putem djece izvući obostranu korist u pogledu ostvarivanja osobnih ambicija. Godine 1133. Matilda je rodila prvo dijete, budućeg engleskog kralja Henrika II. Već iduće godine rodila je i drugo dijete, sina Geoffreyja. Porođaj je bio toliko težak da je izdiktirala oporuku i napravila aranžmane za vlastiti pogreb. Naposljetku joj se zdravlje stabiliziralo. Godine 1136. rodila je i trećeg sina, Vilima.
Borba za nasljeđe
Bojeći se (pokazat će se s pravom) za to hoće li naslijediti prijestolje, Matilda je pokušala nagovoriti oca da primora normandijske plemiće da joj odmah polože zakletvu vjernosti. Henrik I. je ljutito odbio molbu, moguće jer se bojao da bi tako Gotfrid odmah mogao uzurpirati njegove posjede u Normandiji. Henrik je krajem 1135. iznenada umro, vjerojatno od prežderavanja. Trenutak nije mogao biti gori za Matildu jer se tada nalazila u Francuskoj te je već bila trudna s trećim sinom. Kao i za vrijeme prethodnih vladara, vrijedilo je pravilo tko prvi stigne u Winchester, taj ima kontrolu nad državnom riznicom, a time i prijestoljem. Prvi koji se domogao Winchestera bio je Stjepan od Bloisa, unuk Vilima I. Osvajača i Matildin bratić. Stjepana je svega tri tjedna nakon Henrikove smrti okrunio biskup Winchestera, Stjepanov mlađi brat. Mnogi plemići i crkveni velikaši, kao i građani Londona, priznali su ga kao kralja Engleske i vojvodu Normandije, ističući da je Henrik prekršio svoje obećanje o neudavanju kćeri za stranca, a biskup Winchestera opravdao je svoj čin tvrdeći da su velikaši ionako bili silom natjerani da polože prisegu vjernosti Matildi. Matildi, naravno, nije išlo u prilog što je bilo neuobičajeno da žena vlada samostalno, a i šovinizam mnogih plemića koji nisu vjerovali da je žena uopće sposobna vladati. Nadalje, njen je suprug bio vrlo nepopularan među engleskim barunima te su se oni pribojavali da bi u slučaju Matildina dolaska na prijestolje stvarna vlast mogla pripasti njemu.
Carica Matilda i njen suprug osporili su krunidbu. Iako se kralj Stjepan udružio s francuskim kraljem (tada zapravo vladarom samo manjeg dijela Francuske), njegova se vojska raspala zbog unutarnjih sukoba između plemića koji su ju vodili. Matilda i Gotfrid postupno su istisnuli Stjepanove pristaše iz Francuske – do 1144. Gotfrid je de facto postao vojvoda Normandije. I u Engleskoj su se pobunili neki plemići i stali na stranu Matilde, dok je škotski kralj David I. izvršio invaziju na Englesku sa sjevera. Neovisno o tome, u Walesu je izbio velik ustanak. Kralj Stjepan uspio je zadržati kontrolu nad državom, ali je prisiljen protivnicima dati određene ustupke.
Najistaknutiji Matildin pobornik u Engleskoj bio je Robert, grof (earl) od Gloucestera, njen polubrat i iznimno sposoban vojskovođa. Njegovom pobunom 1138. položaj kralja Stjepana ozbiljno je ugrožen jer su mu se priključili mnogi lokalni plemići na jugoistoku i jugozapadu Engleske. Iduće se godine Matilda iskrcala kod dvorca Arundel u grofoviji Sussex (južna Engleska), ali se našla pod opsadom Stjepanovih snaga. Kralj ju je, međutim, iz nepoznatih razloga odlučio pustiti da se pridruži Robertovim snagama na jugozapadu Engleske. Motiv za to još uvijek nije jasan. Neki smatraju da nije želio trošiti snage na opsadu modernog i vrlo teško osvojivog dvorca dok Robert hara ostatkom zemlje, a drugi smatraju da je riječ o osjećaju viteštva – plemkinje tada nisu smatrane legitimnom metom napada. Matilda i Robert okupili su svoje snage na području Jugozapadnog poluotoka (grofovije Cornwall, Devon i Somerset), južnog Walesa i grofovija Oxfordshire, Gloucestershire i Wiltshire. Iako to nije bio toliko velik teritorij, bili su dovoljno blizu da izravno ugroze London, a uživali su i potporu Škota na sjeveru. Stjepan je izveo protunapad, no uskoro je morao odstupiti jer su se Matildine snage primakle Londonu.
Početkom 1141. Stjepan je opkolio dvorac jednog pobunjenog plemića kod Lincolna. Međutim, Robert od Gloucestera nalazio se u blizini i iznenada napao Stjepanovu vojsku te ju porazio, zarobivši samog kralja. Prema naredbi carice Matilde, Stjepan je zatočen u dvorcu Bristol, tradicionalnom zatvoru za osobe visokog statusa. Šest godina nakon očeve smrti, Matilda je napokon bila spremna preuzeti svoje nasljedstvo. U Winchesteru se okupilo vijeće svećenika pod vodstvom tamošnjeg biskupa, koji se odlučio izdati starijeg brata.
Gospodarica Engleza
Matildi je pridana titula Domina Anglorum (gospodarica Engleza). Jedina je osoba u povijesti s tom titulom. Ni danas nije sasvim jasno zašto je odabrana upravo ta. Ako pogledamo materijalne izvore, dobijemo dojam da je riječ o nižoj tituli od kraljevske. Matilda je rabila okrugli pečat poput onih koje su rabili kraljevi (pečati kraljica bili su ovalni), ali na njemu za razliku od muških kraljeva nije prikazana na konju. Prikazana je kako nosi žezlo, ali ne i zlatnu jabuku i golubicu (simbole vladareve moći i milosti). Izgleda da nikad nije nosila krunu, već vijenac ljiljana. Za nošenje krune bilo je potrebno dobiti naklonost Londonjana, što Matildi nije pošlo za rukom. Vrijedi napomenuti da je engleska titula kraljice (cwen) tada označavala samo suprugu kralja, dok je Matilda zapravo ciljala na titulu kralja. U Engleskoj je uspostavila paralelni dvor i porezni sustav, imenovala šerife i kovala vlastiti novac, ali nije uspjela uspostaviti učinkovit sustav sudova.
Matildi su uz titulu uručeni ključevi državne riznice i kraljevska kruna. Izgledalo je kao da joj više ništa ne može zapriječiti put do kraljevske titule. Ipak, Matilda je diplomatskim gafom propustila zlatnu priliku. Nakon dolaska u London, gdje se tradicionalno održavala krunidba kralja, odnosila se prema tamošnjem stanovništvu kao prema izdajnicima jer su prethodno poduprli Stjepana. Uvela je oporezivanje plemstva te je predložila ukidanje prava Londona da sam raspolaže porezom svojih građana. Dolazak Matildinih snaga u London izgledao je više kao okupacija nego kao dolazak nove vladarice. Londonjani su ih uskoro protjerali iz grada. Carica se sklonila u Winchester i razmišljala o tome što učiniti.
Tada se pojavila nova prijetnja, Stjepanova supruga i Matildina rođakinja, također zvana Matilda. Povjesničari ju stoga obično nazivaju kraljica Matilda kako bi ju razlikovali od istoimene carice. Kraljica Matilda bila je potpuno drugačije naravi od svoje rođakinje. Tiha i skromna, blaga prema protivnicima, kraljica Matilda bila je vrlo vješta u upravljanju i diplomaciji. Čekala je svoj trenutak i dočekala ga, kada je Stjepanov mlađi brat i biskup Winchestera ponovno prešao na Stjepanovu stranu. Carica Matilda reagirala je pokretanjem opsade biskupova dvorca kod Winchestera. Kraljica Matilda poslala je vojsku koja je iznenada opkolila Winchester.
Veliki obrat
Sve se promijenilo velikom brzinom. Znajući da nema izgleda za pobjedu nad nadmoćnim protivnicima, caričine su se snage (uključujući škotskog kralja Davida) uspjele probiti u Ludgershall u grofoviji Hampshire (južna Engleska). Grof Robert od Gloucestera pritom se junački borio da zaštiti njihovo povlačenje. On je s malobrojnim snagama izvršio prepad za prepadom na protivničke snage dok mu gotovo svi vojnici nisu izginuli, a on je zarobljen i odveden pred kraljicu Matildu u Winchester. Kraljica ga je s mnogo ponuda nastojala pridobiti na svoju stranu, ali je Robert odbio izdati polusestru čak i kada mu je ponuđeno da Stjepanu ostane vlast u Engleskoj, carici Matildi u Normandiji, a njemu budu vraćeni svi posjedi u Engleskoj. Ipak, kraljica Matilda je prema njemu postupala blago bez obzira na štetu koju je nanio njenom suprugu – poslan je u kućni pritvor u Rochester.
U međuvremenu se carica Matilda, prerušena u leš i stavljena u mrtvačka kola, potajno vratila u Gloucester. I dalje je odbijala osloboditi kralja Stjepana, ali su na kraju ipak supruga grofa Roberta od Gloucestera i kraljica Matilda dogovorile razmjenu zarobljenika.
Doba Anarhije
Oslobođenje kralja Stjepana nije okončalo sukob. Iako je carica Matilda izgubila dio pristaša, uskoro je došlo do pobune mnogih baruna protiv kraljevske vlasti i općeg kaosa u zemlji. Upravo je to razlog zašto Englezi razdoblje između 1135. i 1154. katkad zovu Anarhijom (The Anarchy), a srednjovjekovne kronike Dobom rata (lat.tempus werre). Dok je centralna vlast slabila, lokalni su moćnici (baruni) postajali sve jači. Očajno želeći okupiti što više sljedbenika, Matilda i Stjepan su dozvoljavali barunima da rade praktički što god žele. Tako su baruni gradili dvorce, podizali privatne vojske, provodile vendete protiv osobnih neprijatelja, pustošili zemlje suparnika, pa i kovali vlastiti novac. Karakteristika ovoga doba su dugotrajne i iscrpljujuće opsade, posljedica iznimne vještine Normana u izgradnji utvrda.
Stjepanove su snage u vrijeme oštre zime krajem 1142. umalo uhvatile caricu Matildu u dvorcu kod Oxforda, ali se išuljala kroz prozor u pratnji samo četiri viteza i prešla zamrznutu Temzu. Bili su obučeni u bijele halje koje se nisu mogle raspoznati u snježnom pokrivaču. Stigli su pješice kroz oluje u Wallingford, gdje se carica srela s polubratom i sinom Henrikom, upravo pridošlima iz Normandije. Izgleda da je carica odustala od engleskog prijestolja za sebe, pa je nastojala na njega postaviti sina Henrika. Gotfrid Plantagenet odrekao se titule vojvode od Normandije u korist Henrika 1150., a nedugo nakon toga je i umro. Henrik, tada star svega 17 godina, tako je došao u posjed Normandije i Anjoua. Postao je vitezom na dvoru škotskog kralja Davida I. i to u raskošnom ritualu osmišljenom po uzoru na legende o kralju Arturu. Prvo mu je priređena pročišćavajuća kupka, zatim oblačenje zlatne tunike, preuzimanje štita s osobnim grbom i na kraju opremanje starim mačem s neobičnim gravurama.
Kralj Stjepan bio je već umoran od rata, ali se nastavio boriti kako bi najstarijem sinu Eustahiju očuvao nasljedstvo. Eustahije se snažno odupirao bilo kakvim pokušajima da se prekine rat te je u nekoliko navrata prekršio primirja kako bi palio i pljačkao sela. Njegova iznenadna smrt prilikom pljačke crkvenog zemljišta smatrana je Božjom kaznom.
Godine 1148. Matilda se odlučila vratiti u Normandiju. Na tu su je odluku potaknuli prvenstveno problemi s Crkvom. Naime, još 1142. okupirala je strateški važan dvorac Devizes koji je, pravno gledano, pripadao biskupu Salisburyja i tamo uspostavila svoj dvor. Stoga je papa Eugen III. intervenirao i zaprijetio da će ekskomunicirati Matildu ako ga ne vrati. Matilda je prebacila dvor u Rouen, gdje se srela sa sinovima i suprugom te ostvarila dogovore oko svog budućeg života u Normandiji, a sinu Henriku prepustila vođenje rata u Engleskoj. Živjela je u samostanu Naše Gospe od Préa kod Rouena i obližnjem Henrikovu dvorcu. Preuzela je administraciju Normandije i time omogućila sinovima da se usredotoče na rat. Gotfrid je poslao biskupa Thérouannea papi u Rim kako bi se zalagao za Henrikovo pravo na prijestolje. Matilda i Gotfrid pomirili su se s francuskim kraljem Lujem VII., koji im je zauzvrat priznao pravo na Normandiju. Više se nikada nije nazivala gospodaricom Engleza, već se isključivo koristila titulom carice. Nije željela preuzeti titulu grofice od Anjoua.
Kraj iscrpljujućeg sukoba
Iako je pobijedio Matildu, Stjepanova je situacija izgledala sve lošije. Dok se u vlastitu kraljevstvu još borio protiv pobunjenika, Henrik je ženidbom s Eleonorom Akvitanskom 1152. stekao pokrajine Akvitaniju i Poitou u Francuskoj. Tamnooka, rječita i oštroumna Eleonora bila je dobra partnerica za energičnog Henrika. Iako je on imao 18 godina, a ona već 30, dogodilo se nešto neobično za to doba – izgleda da su se Eleonora i Henrik doista zavoljeli.
Henrik se okrenuo na sjever i izvršio invaziju Engleske. Na kraju su baruni, već i sami oslabljeni građanskim ratom, natjerali Stjepana i Henrika da sklope primirje. Ugovorom u Winchesteru 1153. rat je konačno završen. Stjepan je proglašen jedinim kraljem Engleske, ali je Henrik imenovan njegovim nasljednikom. Iako je Stjepan možda namjeravao nešto poduzeti da se riješi Henrika, već iduće godine je umro. Time je utrt put Henrikovoj konsolidaciji moći. Mladi vladar, sada poznat kao Henrik II. Plantagenet, to je i učinio. Henrik i Eleonora okrunjeni su u Westminsterskoj opatiji 7. prosinca 1154. godine. Henrik je umjesto Stjepanove engleske krune okrunjen grandioznijom carskom krunom koju je Matilda bila donijela iz Njemačke. Postali su vladari golema teritorija od Pireneja do Velike Britanije. Henrik II. je bio jedan od najsposobnijih vladara u engleskoj povijesti, ne samo uspješan vojskovođa i političar, već intelektualac i pokrovitelj znanosti. U njegovo su vrijeme uvedeni mnogi noviteti u gospodarstvo (ham za konje, zaprega s konjima u nizu, vodenice, vjetrenjače, stvaranje novih trgovišta i sajmova), a poticanjem doseljavanja židovskih i flamanskih trgovaca došlo je i do ubrzana razvoja gradova.
Velika po rođenju, veća po braku, najveća po potomstvu
Ali gdje je u epilogu toga sukoba bila Matilda? Carica je možda izgubila bitku sa Stjepanom, ali je njezin sin dobio rat. Pamti je se najviše po građanskom ratu, no vrijedi napomenuti da je ostvarila i uspjehe koji su ostavili trag na razvoju Engleske i sjeverozapadne Francuske dugo nakon njene smrti. Bila je posebno darežljiva prema Crkvi te je u Engleskoj uvela gregorijansku reformu kalendara. Začela je lozu vladara koja je postavila temelje novom načinu vladanja u Engleskoj. Anžuvinci i Plantageneti – djeca Matilde i Gotfrida – bili su alfa i omega engleske srednjovjekovne povijesti. Rikard Lavljeg Srca, Ivan Bez Zemlje, Edvard I. i Edvard III. velika su imena koja potječu iz ove loze. Ovi su vladari posjedovali obilje ambicije i inteligencije, ali su svojom zavišću, neumjerenošću i neprestanim međusobnim sukobima često uništavali ono što su izborili svojim uspjesima.
Matilda je ostatak života provela u Normandiji kao Henrikova predstavnica i upraviteljica, a Henrik joj se često obraćao za savjete u političkim pitanjima. Posredovala je u poznatom sukobu Henrika s kancelarom Thomasom Becketom, pokušavajući ih pomiriti. Čak joj se i francuski kralj Luj VII. katkad obraćao za pomoć pri rješavanju diplomatskih i gospodarskih sporova. U visokoj se dobi Matilda više posvetila crkvenim pitanjima (imala je čvrste veze s cistercitskim crkvenim redom), iako je uvijek imala određenu ulogu u upravljanju Normandijom. Izgleda da je bila posebno bliska najmlađem sinu Vilimu. Odbila je Henrikov prijedlog da izvrši invaziju Irske kako bi osigurao zemlju za Vilima, koji je umjesto toga dobio posjede u Engleskoj. Kada je Matilda umrla 10. rujna 1167., njeno je preostalo bogatstvo dodijeljeno Crkvi. Sahranjena je ispod oltara u opatiji Bec-Hellouin, a sprovod je vodio nadbiskup Rouena. Ta je grobnica uništena tijekom Stogodišnjeg rata, pa se Matildini ostatci danas nalaze u rouenskoj katedrali.
Epitaf na njenoj grobnici glasi: Velika po rođenju, veća po braku, najveća po potomstvu; ovdje leži Matilda, kći, supruga i majka Henrika.
Kronologija
- Rođena Matilda, jedina legitimna kći Henrika I. i Matilde Škotske
- Matilda zaručena za Henrika V., budućeg svetoga rimskog cara
- Vjenčanje Henrika V. i Matilde
- Matilda u Rimu okrunjena za caricu Svetoga Rimskog Carstva
- Umrla Matilda Škotska
- Henrik I. ženi se drugi put, za Adelu od Louvaina
- Umro Henrik V.; Matilda se vraća u Englesku
- Henrik I. imenuje Matildu svojom nasljednicom
- Vjenčanje Matilde i Gotfrida Plantageneta
- Rođenje Matildina sina Henrika Plantageneta, budućeg Henrika II.
- Smrt Henrika I.; Stjepan od Bloisa proglašen engleskim kraljem
- Robert grof od Gloucestera okuplja pristaše Matilde i izbija građanski rat
- Matildine snage zarobljavaju Stjepana I. tijekom bitke kod Lincolna; Matilda proglašena gospodaricom Engleza, ali je poražena prije negoli je okrunjena za kraljicu
- Gotfrid Plantagent porazio posljednje snage odane Stjepanu u Francuskoj
- Smrt Roberta od Gloucestera; Matilda odustaje od pokušaja osvajanja prijestolja
- Henrik Plantagenet postaje vladar Normandije i Anjoua
- Henrik Plantagenet vjenčanjem s Eleonorom Akvitanskom postaje vladar velikog dijela Francuske
- Sporazumom u Winchesteru okončan građanski rat u Engleskoj
- Smrt Stjepana od Bloisa; Henrik Plantagenet postaje kralj Engleske
- Smrt carice Matilde; pokopana u opatiji kod Rouena
Piše: Boris Blažina
