Diodor Siciljski grčki je povjesničar rođen u Agiriju na Siciliji u vrijeme vladavine Rimljana. O njegovom životu nemamo gotovo nikakvih podataka, osim usputnog spomena sv. Jeronima, koji ga opisuje kao „pisca grčke povijesti koji je postao slavan“. Živio je u 1. stoljeću pr. Kr., u vrijeme vladavine Julija Cezara i Oktavijana Augusta. Poznat je ponajprije po monumentalnom djelu opće povijesti poznatom kao Bibliotheca historica (Povijesna knjižnica). U djelu se vidi da nije savršeno vladao latinskim jezikom. Tvrdio je da je mnogo putovao, ali se iz njegova teksta da iščitati da je dobro poznavao samo geografiju Rima i Egipta. Moguć poticaj na pisanje djela o svjetskoj povijesti bila je činjenica da je u njegovo vrijeme Rim zavladao najvećim dijelom Sredozemlja.
Bibliotheca historica sastojala se od 40 knjiga, ali ih je sačuvano samo 15 (prvih pet i 11 – 20). Cilj mu je bio opisati povijest poznatog svijeta od pradavnih vremena do suvremenosti. Pisao je prvenstveno o povijesti Grčke i Rima, ali se osvrtao i na povijest udaljenih krajeva poput Mezopotamije, Asirije, Skitije, Egipta, Arabije, Libije i Indije. Između ostalog, opisuje Trojanski rat, osvajačke pohode perzijskih vladara, pohode Aleksandra Velikog i sukobe njegovih nasljednika (dijadoha). Osim opisa povijesnih događaja, osvrće se na kulturu i običaje pojedinih naroda – tako izvještava kako je razjarena gomila Egipćana na smrt pretukla Rimljanina jer je nehotice ubio svetu mačku.
Iako se oslanjao na kvalitetne izvore, djelo mu nije pisano kritički te sadrži mnoge čudesne događaje, priče, anegdote i moralističke pouke. Vjerovao je da povijest služi kako bi mlađe naraštaje upoznala s plemenitim djelima te im pokazala kako bogovi kažnjavaju počinitelje zlodjela. Vidljivo je da nije volio Rimljane te ih je često optuživao za okrutnost i moralnu izopačenost. Iako mu je preciznost upitna, njegovo je djelo važno jer je sačuvalo mnoge podatke iz danas izgubljenih djela starijih autora. Nadalje, pisano je jednostavno i bez kićenja, što upućuje na to da je autorova glavna želja bila prenijeti osnove povijesnih događaja što široj publici.
Piše: Boris Blažina
