Odora za zaštitu od kuge

Danas je lik liječnika u crnoj odori sa zastrašujućom pticolikom maskom nerazdvojivo povezan s Crnom smrti, pandemijom kuge koja je poharala Euroaziju sredinom 14. stoljeća. Ova karakteristična odora uvedena je, međutim, tek početkom 17. stoljeća. Prvi poznati opis potječe iz 1619. od Charlesa de Lormea, glavnog liječnika francuskog kralja Luja XIII. i njenog izumitelja.

Liječnici kuge uglavnom nisu bili profesionalni liječnici. Većina profesionalaca shvatila je da učinkovit lijek za kugu ne postoji te da je najbolja obrana – bijeg. Ipak, ljudi nisu gubili nadu u to da je bolest moguće izliječiti. Tako je nastala praznina koju su ispunili ovi jezivo odjeveni javni službenici. Uglavnom su to bili novopečeni liječnici ili oni koji su izgubili dozvolu, a neki uopće nisu imali medicinsko obrazovanje.

Iako im je glavni cilj bio tobože liječiti kugu, većinom su zapravo više radili na popisivanju mrtvih i vršili autopsije (što je inače bilo strogo zabranjeno). Ipak, mnogi su pokušali primijeniti razne lijekove, gotovo uvijek bez uspjeha (vidi tablicu). Često su služili kao svjedoci pri izricanju oporuka. Iako ih je trebala plaćati isključivo država, neki su iskoristili očajničko stanje obitelji oboljelih kako bi izvukli što više novaca prodajući im lažne lijekove.

Odora liječnika kuge izgledala je zastrašujuće dijelom jer je bilo zamišljeno da će time odvratiti bolest. Pomalo ironičnom igrom sudbine, odora se vremenom asocirala s kugom te, poput kuge, postala simbol smrti. Ubrzo je povezana s talijanskim teatarskim stilom Commedia dell’arte, u kojoj je postojao lik Il Medico della Peste (tal. Liječnik kuge). Kasnije se taj lik počeo pojavljivati i u poznatom karnevalu u Veneciji, gdje ga se može vidjeti i danas.

Šešir

U 17. stoljeću svako je zanimanje bilo povezano s karakterističnim šeširom. Onaj liječnika za kugu bio je široka ruba i crn.


Crni ogrtač

Ogrtač su nosili iz istih razloga kao i danas – ideja je bila minimizirati izravan kontakt s izvorima bolesti. Bio je premazan lojem, kamforovim uljem ili voskom. Liječnici su vjerovali da loj odvlači bolest od oboljelih, da ju kamfor čisti iz zraka i/ili da ju vosak odbija. Nadalje, ovi premazi služili su tome da se zaražene tjelesne tekućine ne bi zavukle pod ogrtač.

Kožne hlače i rukavice

Čvrste i nepropusne kožne hlače služile su i za zaštitu prepona jer je bolest često napadala limfne žlijezde. Rukavice su služile minimaliziranju direktnog kontakta s mogućim izvorima zaraze. Nažalost, dio potkoljenice često je ostao nezaštićen i ranjiv na ugrize buha.

Drveni štap

Služio je za pregledavanje pacijenata bez izravnog kontakta, pokazivanje drugim ljudima kamo valja prenijeti oboljele ili jednostavno za držanje ljudi dalje od sebe. Postoje tvrdnje i da je služio za zaštitu od štakora, ali to vjerojatno nije točno jer ljudi tada nisu znali da kugu šire štakori. Neki su štapovi bili šuplji i ispunjeni mirisnim tvarima kao i kljun te su liječnici njima mahali kako bi si pročistili put.

Naočale

Zaštitne naočale katkad su bile izrađene iz crvena stakla. Vjerovalo se da će si tako liječnici zaštititi oči od zagađenog zraka ili, kako su katkad tvrdili, od zla.

Pticolika maska

Liječnici su nosili masku s dugačkim kljunom, što im je pridavalo izgled kakva lešinara. Maska je imala dvije funkcije. Prva je bila zastrašivanje uzročnika bolesti. Drugo, kljun maske bio je ispunjen raznim aromatičnim travama, uljima, octom, laticama ruže i sličnim materijalima jakog mirisa kako bi se liječnik zaštitio od zagađenog zraka (mijazma) za koji su vjerovali da širi bolest. Ti mirisi učinili bi rad među bolesnim i mrtvim tijelima podnošljivijim.

Piše: Boris Blažina

Komentari