Tijekom novog tunela podzemne željeznice u Kazbi Alžira, citadeli u povijesnom središtu grada Alžira, pronađeno je više slojeva arheoloških nazala koji potječu iz razdoblja od 1. stoljeća pr. Kr. nadalje. Prvo naselje na mjestu Kazbe bila je mala kartaginska trgovačka postaja, a sredinom 2. stoljeća pr. Kr. Rimljani su tamo uspostavili koloniju Icosium. Slabljenjem Rimskoga Carstva u 4. stoljeću na to su područje prodrli Berberi i nakon više pokušaja razorili grad. Icosium je se nije oporavio te je nestao iz povijesnih zapisa. Na istom su položaju u 10. stoljeću Berberi osnovali Kazbu Alžira, jaku utvrdu oko koje se zatim razvio grad. Krajem 15. stoljeća Španjolci su nakratko osvojili Alžir, ali su ih uskoro potisnuli Osmanlije pod vodstvom slavnog admirala Hajreddina Barbarosse. Alžir je postao glavna osmanska baza na zapadnom Sredozemlju sve dok ga 1830. nisu zauzeli Francuzi. Ostatci pronađeni pri ovom iskopavanju potječu iz svih navedenih razdoblja te uključuju kasnorimsku javnu zgradu s velikim podnim mozaikom, bizantsku nekropolu iz 7. stoljeća, elemente rimske arhitekture poput stupova, timpana i kapitela, kamenje za katapulte i novčiće raznog porijekla, te ostatke velike džamije Es Sayida, za koju se vjerovalo da su je Francuzi potpuno razorili. Nije se vjerovalo da će arheološka iskopavanja urodit ovakvim plodom, pa je odlučeno podzemnu željeznicu provesti alternativnim putem.
