Krajem 18. stoljeća u europskoj se umjetnosti pojavio trend slikanja sve većih panoramskih slika s prikazima poznatih bitaka, scena iz Biblije i mitologije, pejzaža, istraživača u egzotičnim zemljama itd. Iz njih su se tijekom idućeg stoljeća razvile ciklorame, slike na platnu smještene u posebne zgrade kružnog tlocrta, koje su prekrivale cijelu unutrašnju površinu njenih zidova. Gledatelj bi se popeo na posebnu platformu u središtu zgrade te tako stekao dojam da se nalazi u središtu zbivanja prikazanih na zidovima. Katkad su u prostoru između gledateljske platforme i zida bile smještene makete (stvarajući iluziju trodimenzionalnosti), a u pozadini se puštala glazba i/ili snimak naracije o prikazanom događaju. Ciklorame su doživjele vrhunac nakon Francusko-pruskog rata 1870-ih i 1880-ih, kada su prikazi bitaka postali modni krik.
Jedna od najpoznatijih takvih slika jest Bitka kod Atlante slikara Williama Wehnera, koja prikazuje jednu od pobjeda južnjačke (konfederacijske) vojske u Američkom građanskom ratu. Prvotno izložena u Detroitu, ova slika široka je 113 metara, a visoka 15 metara. Zlatno doba ciklorama nije dugo trajalo, pa je slika završila u vlasništvu grada Atlante, skladištena u neprikladnim uvjetima i manje-više zaboravljena. Godine 2014. odlučeno je cikloramu prebaciti u novu prostoriju u Centru za povijest Atlanta (Atlanta History Center). S obzirom na dimenzije slike i činjenicu da joj masa iznosi 7 tona, to nije nimalo lagan posao – dovršen je nakon više od dvije godine mukotrpnog rada i planiranja. Slika je podijeljena na dva dijela te omotana oko dva golema kalema (svaki mase 2,8 tona), presvučena folijom i postavljena na dva kamiona. Nakon dolaska u Centar za povijest, dijelovi su spojeni te su na njima započeli restauratorski radovi.
Piše: Boris Blažina
