Veliki rudnik bakra Falun smješten je u središnjoj Švedskoj, a radio je od 10. stoljeća, pa sve do pred kraj 20. Zbog tako dugog trajanja smatra se jednim od najdugovječnijih rudnika u Europi. Kažu da je ovaj rudnik svojevremeno zadovoljavao čak dvije trećine europskih potreba za bakrom. Zahvaljujući ovom rudniku švedsko je gospodarstvo profitiralo, a sredstvima zaređenim od bakrene rude financirali su se brojni ratovi.
Zbunjujući pronalazak
Dana 2. prosinca 1719. godine grupa rudara spustila se u ranim jutarnjim satima u okno. Tog dana radili su na drvenom rudničkom tunelu koji je ležao na dubini, navodno, od 147 metara, a tunel se nalazio između dva rudarska okna. Jedno od njih poznato je i kao rudnik Mårdskinns. To drugo okno tada već nije bilo u upotrebi nekoliko desetljeća i bilo je u potpunosti poplavljeno vodom. Kada su rudari probijali tunel urušili su nehotice zid starog okna iz kojega je iscurila ogromna količina vode, no pojavilo se još nešto. Bilo je to ljudsko tijelo, odnosno samo gornji dio tijela dok je donji nedostajao. Ono što je bilo zbunjujuće što je tijelo bilo očito u vodi dugo vremena, ali se prema stanju tijela mogao steći dojam da je riječ o tek preminuloj osobi. U džepu mrtvaca pronašli su samo kutiju za duhan.
Istražna komisija
Rudari su nakon toga alarmirali nadležne. Bila je to prava senzacija, a zbog značenja rudnika osnovana je komisija koja je trebala utvrditi tko je mladić, zbog čega je i počela istraga. Naime, tijekom dužeg vremena ovdje nije bilo nesreća i sve je bilo prilično čudno. Vodeću ulogu u istrazi imao je znanstvenik s Kraljevskog rudarskog fakulteta u Stockholmu Anders Swab. Nakon što je tijelo izneseno na površinu ubrzo je postalo kao okamenjeno. Crte lica su mu i dalje bile savršeno očuvane. Medicinska analiza je pokazala da je u vodi u kojoj se nalazilo tijelo bilo puno vitriola, odnosno bakrenog sulfata, najpoznatije soli bakra koju su koristili još stari Egipćani u procesu mumifikacije.
Prepoznavanje
Tijelo je kasnije izloženo, a jedan od rudara je ustvrdio da prepoznaje Debelog Matsa ili Velikog Matsa koji je bio iz sela Boda udaljenog oko 20 kilometara od samog rudnika. Prema njegovim sjećanjima Veliki Mats je nestao u jesen 1676. Kada je ovog rudara dvorski odbor upitao kako je tako siguran u godinu njegova nestanka, rekao je da se jasno sjeća te godine jer je nedugo nakon toga izgubio oca. Još su dva rudara potvrdila da su prepoznala preminulog. Onda se pojavila i jedna udovica Margreta Olsdotte, koja je izjavila da je bila zaručena za Matsa, no nakon što je nestao nekoliko godina kasnije se udala. Ona je izjavila da je nestao negdje u proljeće 1677. godine prije Uskrsa. Prema njezinoj priči spustio se kako bi zapalio vatre koje su se koristile za osvjetljavanje rudarskog okna, i to je učinio umjesto kolege.
Rekonstrukcija nesreće
Sud je zaključio da je rudar poginuo između jeseni 1676. i proljeća 1677. U to vrijeme u rudarsko okno se ulazilo uz pomoć ljestava ili stuba uklesanih u stijenu, no najbrža je metoda ulaska bila ujedno i najopasnija. Ona je podrazumijevala spuštanje na bačvi u kojoj se transportirala rudača. Rudar je stajao na njoj i brzo se spuštao. Vjeruje da se je možda izgubio ravnotežu i pao u okno, a gdje mu je transportna poluga odrezala noge.
Njegovo je tijelo držano izloženo oko 30-ak godina a na kraju se počelo raspadati te je pokopano i danas se nalazi na crkvenom groblju crkve Stora Kopparbeg. Ova je legenda inspirirala njemačkog književnika Ernesta Theodora Hoffmanna da napiše kratku priču pod nazivom “Rudnici Faluna”. Rudarsko područje Faluna uvršteno je 2001. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Piše: Sonja Kirchhoffer
