Dana 27. rujna 1669. godine završila je najduža opsada u povijesti ratovanja kad su Mlečani konačno predali Osmanlijama svoje posljednje uporište na otoku Kreti. Ta posljednja utvrda bila je znamenita Kandija, danas poznata pod nazivom Heraklion. To je i dan-danas najveći grad na Kreti, a služi i kao upravno središte tog grčkog otoka. Mlečani su po tom gradu i cijeli otok Kretu nazivali Kandija. Opsada grada Kandije trajala je više od 21 godine, a započela je 1. svibnja 1648. Rat između Mletačke Republike i Osmanskog carstva koji je tada trajao, naziva se Kandijski rat. Slavni pjesnik lord Byron usporedio je opsadu Kandije s grčkom opsadom Troje u mitskim vremenima.
Otok Kreta svojedobno je bio najbogatiji i najvažniji mletački posjed u Sredozemlju. Turci su ga napali 1644. godine i do 1648. uspjeli su osvojiti veći dio otoka i doći do glavnog grada, spomenute Kandije. Na kraju je na otok došao sam turski veliki vezir Fazil Ahmed-paša Ćuprilić. Veliki vezir imao je u Osmanskom Carstvu ulogu sličnu premijeru. Fazil je bio sin znamenitog velikog vezira Mehmed-paše Ćuprilića. Osmanlije su te završne napadačke operacije koštale života čak 70.000 Osmanlija te još 38.000 lokalnih Krećana i robova koji su morali kopati rovove i tunele ispod gradskih zidina.
Kandijski rat bjesnio je i u Dalmaciji. Osmanlije su čak zaprijetili Zadru i Splitu, te opsjedali Šibenik. Međutim, na kraju su na dalmatinskom bojištu Mlečani imali više sreće nego na Kreti. Uspjeli su odbiti Osmanlije, osvojiti Klis, Knin i većinu dalmatinskog zaleđa. Na kraju je mirovnim ugovorom 1669. Venecija u zaleđu dobila toliko teritorija da je njen dalmatinski posjed utrostručen. Time je na neki način nadoknadila gubitak Krete.
