Rezolucjom je istaknuto da su Hrvati i Srbi jedan narod.
Predstavnici srpskih političkih stranaka u Austro-ugarskoj 17. listopada potpisali su dokument poznat kao Zadarska rezolucija 17. listopada 1905. godine. Ovim dokumentom srpski političari iz Hrvatske prihvaćaju načela Riječke rezolucije kojom se uspostavlja tzv. politika novog kursa. Jednostavno rečeno oboljšanju odnosa između hrvatskih i srpskih političara, narušenih za vrijema bana Hedervaryja, u cilju ujedinjenja hrvatskih zemalja te suprostavljanju germanizaciji i politici prodora na istok. U tom smjeru smatralo se da je alternativa zbližavanje s Mađarima i Talijanima (što se kasnije pokazalo iluzornim).
U Zadarskoj rezoluciji navedeno je da se traži ravnopravnost srpskog naroda s hrvatskim , da se u školama uči srpska povijest te rabi ćirilica. Uz to navedeno je da podupiru poboljšanje državnopravnog položaja Hrvatske i podržavaju hrvatski zahtjev za priključenje Dalmacije Banskoj Hrvatskoj.
Dokument je potpisalo 26 srpskih opozicijskih zastupnika iz Hrvatske i Dalmacije, odnosno srpskih zastupnika u Carevinskom vijeću Austro-Ugarske.
Nakon potpisa su uslijedili pregovori s hrvatskim predstavnicima s kojima je u studenom iste godine potpisan sporazum u kojem je istaknuto da su Hrvati i Srbi jedan narod, koji će zajednički raditi na sjedinjenju hrvatskih zemalja. Nadalje, utvrđeno je da se zajednički jezik ubuduće treba zvati hrvatski ili srpski.
Ovom rezolucijom dovršeno je približavanje hrvatskih i srpskih političara u Hrvatskoj, stvoren temelj za stvaranje hrvatsko-srpske suradnje i provođenje politike novog kursa. Na temelju Riječke i Zadarske rezolucije ustrojena je oporbena skupina nazvana Hrvatsko-srpska koalicija, koja će odigrati odlučujuču ulogu u formiranju Kraljevine SHS.
piše: Dražen Krajcar
