Japanska vazalna država Mandžukuo proglašena je 18. veljače 1932. godine na području osvojene kineske pokrajine Mandžurije. Na čelo države Japanci su formalno postavili posljednjeg kineskog cara Pu Yia, koji je tada bio u svojim dvadesetim godinama. On je dobio titulu cara Mandžukua, no vlast mu je bila samo nominalna.
Mandžukuo je bila jedna od najvećih kolaboratorskih država u doba Drugog svjetskog rata. Pretpostavlja se da je na vrhuncu njeno stanovništvo dosezalo oko 50 milijuna ljudi, čime je bila znatno veća od npr. Vichyjevske Francuske. Državu Mandžukuo priznale su pripadnice Sila osovine, ali i neke države u Latinskoj Americi. Priznala ju je i Nezavisna Država Hrvatska, i to u kolovozu 1941. godine.
U državi Mandžukuo veliki utjecaj imala je japanska carska vojska, osobito moćna Kvantunška armija, čiji je vrhovni zapovjednik bio ujedno i japanski veleposlanik u Mandžukuu (položaj vrhovnog zapovjednika Kvantunške armije smatran je jednim od najprestižnijih u cijeloj Japanskoj carskoj vojsci). Nakon savezničke pobjede nad Japanom u Drugom svjetskom ratu, Mandžukuo je ukinut i nakon kratkotrajne sovjetske okupacije vraćen pod kineski suverenitet. Pu Yiu je 15 godina proveo u sovjetskim i kineskim zatvorima, a mnogi suradnici Japanaca iz Mandžukua završili su u kineskim zatvorima na preodgoju.
piše: Dražen Krajcar
