Dana 11. rujna 1792. ukraden je od francuskog kralja Luja XVI. i kraljice Marije Antoanete najslavniji dijamant na svijetu. To je znameniti plavi dijamant koji se danas naziva Hope, a u to je doba bio poznat pod nazivom Le bleu de France (hrv. francuski plavi). Dijamant se danas nalazi u slavnom vašingtonskom muzeju Smithsonian i godišnje ga posjeti toliko ljudi da je to najposjećeniji objekt u svim svjetskim muzejima nakon Mona Lise u Louvreu.
Dijamant Hope imao je zanimljivu povijest i neki ga smatraju ukletim jer je često mijenjao vlasnike koji su umirali nasilnom smrću ili su imali kakvu drugu nesreću. Iskopan je u Indiji, a s vremenom je došao u vlasništvo francuskog kraljevskog dvora. Kralj Luj XVI. nosio ga je oko vrata kao dio privjeska slavnog Reda zlatnog runa. Poznata je nesretna sudbina tog kralja kojeg je Francuska revolucija skinula s prijestolja, a kasnije i smaknula. Dok je kralj još bio zatvoren od strane revolucionara, grupa razbojnika provalila je u pariški Garde-Meuble i ukrala francuske kraljevske dragulje, s njima i navedeni Lujev privjesak .
Nakon krađe, dijamant je na razmjerno dugo vrijeme nestao sa svjetske pozornice. Pojavio se ponovno tek u sljedećem stoljeću i to u Londonu. Tamo ga je kupio bogati londonski bankar Thomas Hope, po kome danas dijamant i ima naziv Hope. Nakon niza promjena vlasnika, od kojih su neki imali tragičnu sudbinu, dragulj je 1949. završio u rukama njujorškog trgovca dijamantima Harryja Winstona. On je darovao kamen muzeju Smithsonian, ne zato što se bojao prokletstva vezanog za njega, nego zato što je htio da taj muzej dobije primjerenu zbirku dragulja koje će široka publika moći razgledati.
Plavi dijamant se i danas može vidjeti u tom muzeju u američkom glavnom gradu Washingtonu, kao jedna od njegovih glavnih atrakcija. Dijamant Hope ima 45,52 karata, dakle težak je samo 9,10 grama. Osiguran je na 350 milijuna dolara. Specifičan je po tome što su golom oku vidljivi plavi tragovi elementa bora u njegovoj kristalnoj strukturi, dok pod ultraljubičastim svetlom reflektira crvenu boju zbog takođe prisutnog fosfora.
piše: Dražen Krajcar
