Originalna verzija dokumenta nije sačuvana.
Ugovor iz Santa Fea, gradića pored Granade, između Kristofora Kolumba i Katoličkih kraljeva (Izabele I. Kastiljske i Ferdinanda II. Aragonskog) potpisan je 17. travnja 1492. godine. Dokument je napisan u standardnom obliku toga doba tako da su pojedine stavke ugovora uređena po poglavljima.
Ovim ugovorom Kolumbo je dobio do tada neviđene položaje i privilegije. Naime, dodijeljene su mu titule admirala svjetskog oceana, vicekralja, generalnog guvernera i dona zemalja koje otkrije. Originalna verzija dokumenta nije sačuvana. Najstarija sačuvana kopija nalazi se u potvrdama koje je Kruna izdala u Barceloni 1493. godine.
Kolumbove tvrdnje da je Zemlja prilično mala kugla i da brodom može relativno lagano stići do Dalekog istoka, ploveći prema zapadu, nisu na početku naišle na razumijevanje te je njegov prijedlog u početku odbijen. Tada je Izabela I., koja je čvrsto bila uvjerena u Kristoforove tvrdnje, sazvala skupštinu sastavljenu od, između ostalih, mornara, filozofa i astrologa kako bi se projekt preispitao. Stručnjaci su smatrali da je udaljenost izmeđ Španjolske i Indije koju je Kolumbo izračunao apsurdna. Monarsi su tada također počeli sumnjati, ali grupa utjecajnih dvorjana uvjerila ih je da će u slučaju neuspjeha projekta gubitak biti mali, a dobit jako velika ako on uspije. Napokon kraljevskom tajniku Juanu de Colomi naređeno je da formulira poglavlja, tj. ugovor. Trebala su 3 mjeseca da se ugovor pripremi jer su monarsi bili zauzeti drugim stvarima, zauzimnjem zadnjeg muslimanskog uporišta u Španjolskoj – Granade. Napokon, ugovor je zapečaćen u privremenom logoru u Santa Feu, na periferiji opkoljene Granade.
Ugovor iz Santa Fea 2009. godine uvršten je u UNESCO-ov registar Pamćenje svijeta.
piše: Dražen Krajcar
