Predsjednik vlade Republike Srbije Zoran Đinđić ubijen je 12. ožujka 2003. usred Beograda. Pogođen je snajperskim hicem u 12 sati i 25 minuta ispred zgrade srpske Vlade u Beogradu. Pucano je iz puške Heckler & Koch, s udaljenosti od otprilike 130 metara, i to s prozora na drugom katu zgrade Zavoda za fotogrametriju u Ulici admirala Geprata.
Ispaljena su ukupno dva metka, od kojih je jedan pogodio Đinđića u srce, a drugi je pogodio njegovog tjelohranitelja. Đinđić je pogođen kad je izlazio iz automobila, pri čemu su mu trebale štake zbog prijašnje ozljede noge. Pretpostavlja se da je zbog štaka bio lakša meta snajperistu. Prevezen je u bolnicu, gdje se pristupilo kirurškoj operaciji, no u 13 sati i 30 minuta konstatirana mu je smrt.
Nakon atentata proglašeno je izvanredno stanje, poslije čega je uslijedila akcija Sablja u kojoj su uhićeni članovi Zemunskog klana, ali i svi oni za koje se sumnjalo da su imali bilo kakve veze s klanom ili atentatom. Uhićen je neposredni atentator Jovanović, a jedan od organizatora Milorad Luković (Ulemek) Legija predao se nakon 14 mjeseci bijega.
Đinđić je bio premijer-intelektualac. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, a doktorirao je na njemačkom Sveučilištu u Konstanzu s temom Problemi utemeljenja kritičke teorije društva. Jedno vrijeme je Đinđić i predavao na Sveučilištu u Novom Sadu. Bio je član opozicije protiv Miloševića od samog početka, sudjelujući već i na prvim demonstracijama protiv Miloševićevog režima u proljeće 1991. godine.
piše: Dražen Krajcar
