U tu je bitku škotski kralj ušao osobno vodeći trupe navodno s povikom: “Sad ćemo vidjeti koji su od nas dobri vitezovi!”
Dana 13. srpnja 1174. godine odigrao se izrazito dramatičan događaj u povijesti Škotske, kad su Englezi u Bitki kod Alnwicka uspjeli zarobiti škotskog kralja Vilima (William) I. poznatog pod nadimkom Lav (engl. The Lion). Taj je kralj bio znamenit po tvrdoglavom karakteru, a u bitku je ušao osobno vodeći trupe navodno s povikom: “Sad ćemo vidjeti koji su od nas dobri vitezovi!” Kralj Vilim navodno je bio snažne građe i crvene kose. U bitkisu Englezi srušili s konja i zarobili.
Englezi su zarobljenog škotskog kralja odveli daleko od Škotske, da ga njegovi sunarodnjaci ne bi mogli osloboditi. Brodom su ga prebacili do Normandije u sjevernoj Francuskoj (bilo je to doba kad je engleski kralj vladao otprilike polovinom Francuske). Kralja Vilima zatvorili su u mjestu Falaise u srcu Normandije.
Škotska je nakon kraljevog zarobljavanja bila obezglavljena, što su Englezi iskoristili i okupirali zemlju. Engleski kralj u to je doba bio moćni Henrik II. Plantagenet – otac Rikarda Lavljeg Srca (mladi Rikard u to je doba imao 16 godina i boravio je u Akvitaniji, jugozapadna Francuska).
Engleski kralj ucijenio je zarobljenog škotskog kralja i naveo ga da potpiše sporazum u Falaiseu, kojim mu se podređuje kao vazal senioru (kralj Vilim nije imao izbora jer je bio bez nasljednika koji bi mogao preuzeti prijestolje). Vilimu je potom dopušteno da se vrati u domovinu kao kralj, no Škoti su morali i dalje kod sebe zadržati neke engleske vojne posade i izdržavati ih na svoj trošak. Na taj je način Škotska ostala podređena Engleskoj, sve dok novi engleski kralj Rikard Lavljeg Srca nije pristao raskinuti sporazum iz Falaisea 15 godina kasnije, u zamjenu za 10.000 srebrnih maraka koje su mu trebale za financiranje križarskih pohoda.
