Ruska svemirska postaja Mir namjerno je i kontrolirano srušena iz Zemljine orbite 23. ožujka 2001. godine. Postaja Mir bila je najveće svemirsko tijelo ljudske izrade koje je dosad srušeno iz orbite. Naime, imala je masu od oko 120 tona, što je gotovo dvostruko više od sljedećeg najtežeg objekta srušenog iz orbite – američke svemirske postaje Skylab – koja se srušila još 1979. godine.
Svemirska postaja Mir građena je u orbiti od 1986., što znači da su njeni najstariji dijelovi imali već 15 godina staža. Dapače, nekim njenim dijelovima već je davno bio prošao rok trajanja. Da se smanje troškovi održavanja i da se ukloni mogućnost da se postaja sama od sebe, sruši iz orbite, ruske su se vlasti odlučile na njenu kontroliranu deorbitaciju.
Deorbitacija postaje Mir izvršena je na sljedeći način: u orbitu je lansirana letjelica Progres M1-5 bez ljudske posade. Rakete s te letjelice usporile su Mir, pa se postaja počela rušiti na Zemlju. Da se izbjegne katastrofa, ciljan je Tihi ocean.
Kad se postaja Mir spustila na otprilike 100 kilometara visine počela je na nju utjecati atmosfera. To se dogodilo otprilike iznad otočja Fidži. Došlo je do sve većeg zagrijavanja u sudaru s česticama zraka, a na kraju je postaja gotovo u potpunosti izgorjela. Pretpostavlja se da je vrlo malo njenih dijelova dovoljno krupno da bi prepoznatljivi stigli do površine Zemlje. Posljednji je put lokacija Mira tijekom rušenja zabilježena kod atola Kwajalein u Tihom oceanu.
