Osmanski sultan Mustafa II., koji je izgubio velike teritorije svog golemog Carstva, rođen je 6. veljače 1664. godine. Na vlast je došao 1695. godine nakon smrti svog strica Ahmeda II., a bio je prvi sultan koji je osobno vodio vojsku u rat nakon dugo vremena.
Već u prvoj godini vladanja Mustafa II. u pohodu na Temišvarski banat osobno predvodi juriš spahija i svoje garde što rezultira velikom pobijedom kod Lugoša. Ponesen uspjehom ratoborni sultan sakuplja veliku vojsku i kreće na Budim. Ratna sreća ovog puta okreće mu leđa te doživljava katastrofalan poraz u Bitki kod Sente od habsburške vojske predvođene princem Eugenom Savojskim. Osmanlije su izgubile oko 30 tisuća ljudi, zarobljen je sultanov harem, 87 topova, sultanova škrinja s blagom i državni pečat Osmanskog Carstva. Mustafina je vojska bila razbijena i raštrkana.
Sultan je nakon poraza pao u potpunu depresiju što koriste svi njegovi neprijatelji ujedinjeni u Svetu ligu (Habsburška Monarhija, Mletačka Republika, Poljsko-Litvanska Unija i Rusko Carstvo) prisilivši ga na mirovne pregovore. Tekst prijedloga mirovnog sporazuma, koji je potpisan 1699. godine u Srijemskim Karlovcima, znatnim dijelom sastavio je sam Mustafa II. Tim je mirom Habsburška Monarhija vratila Ugarsku te velike dijelove Hrvatske i Slavonije, Mlečani dobivaju Moreju i dio Dalmacije, Poljska dio teritorija izgubljenih u 17. stoljeću, a Rusija izlazak na Crno more. U stoljetnom širenju svojih granica Osmansko Carstvo prvi je put doživjelo tako velike gubitke, koji su ga iz temelja uzdrmali i podredili europskoj politici u novom rasporedu sila.
Zbog velikih teritorijalnih gubitaka u Osmanskom Carstvu su izbili nemiri koji su kulminirali pobunom janjičara. Godine 1703. Mustafa II. prisiljen je odreći se vlasti u korist brata Ahmeda III., a krajem iste godine i umire.
piše: Dražen Krajcar