Select your Top Menu from wp menus

11.06.

Stjepan Radić – hrvatski političar i pučki tribun (1871.)

Stjepan Radić – hrvatski političar i pučki tribun (1871.)

Jedan od velikana hrvatske povijesti, političar, književnik i publicist, Stjepan Radić rodio se 11. lipnja 1871. u mjestu Desno Trebarjevo kod Siska. Studirao je pravo u Zagrebu, Pragu i Budimpešti odakle je izbačen zbog sukoba s policijom. Na kraju je diplomirao u Parizu. Već za studenskih dana politički je aktivan pa tako 1895. godine, prilikom boravka cara i kralja Franje Josipa u Zagrebu, sudjeluje u spaljivanju mađarske zastave zbog čega je osuđen na šest mjeseci zatvora.

Nakon završetka studija bavi se novinarstvom, a 1904. osniva, zajedno sa bratom Antunom (rođen na isti dan 1868.), Hrvatsku pučku seljačku strankuBraća Radić zalažu se za rješavanje agrarnog, socijalnog i nacionalnog pitanja Hrvata u Austro-Ugarskoj, uvođenje općeg prava glasa te formiranja treće, slavenske, teritorijalne cjeline unutar Monarhije. Stjepan Radić u Hrvatski sabor prvi puta je izabran 1908. godine, a nakon osnivanja Kraljevine SHS njegova stranka postaje najjača u Hrvatskoj i mijenja ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka. Pridjevak republikanska i protivljenje centralističkom i unitarističkom režimu dovodi Radića u česte sukobe s vlastima zbog čega je nekoliko puta završio u zatvoru.

Balansirajući između težnji hrvatskog naroda i realnih političkih prilika Stjepan Radić radikalno mijenja politiku te prihvaća Vidovdanski ustav i priznaje dinastiju Karađorđević, a stranka mijenja ime u Hrvatska seljačka stranka. Godine 1925. ulazi u vladu kao ministar prosvjete pokušavajući s pozicije vlasti zastupati hrvatske interese. Zbog neslagnja s srpskim radikalima već sljedeće godine daje ostavku, a 1927. iz vlade istupa i HSS. Tada Radić ponovo radi politički zaokret te počinje suradnju s dugogodišnjim oponentom Svetozarom Pribićevićem (vođom hrvatskih Srba koji se razočarao u Kraljevinu i dinastiju). Pribićević i Radić osnivaju Seljačko-demokratsku koaliciju, koja se zauzimala za preustroj države, reviziju Vidovdanskog ustava i federalizam, a protiv centralističke politike. 

Kako su udruženi Hrvati i Srbi iz Hrvatske postali ozbilnja prijetnja režimu na Stjepana Radića izvršio je atentat u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928. zastupnik Srpske radikalne stranke Puniše Račića. Radić je teško ranjen, a hrvatski zastupnici Pavle Radić i Đuro Basariček su ubijeni. Nedugo potom uhićen je i Svetozar Pribićević.

Stjepan Radić je od posljedica ranjavanja preminuo 8. kolovoza u Zagrebu. Pokopan je u mirogojskim arkadama, a na sprovodu se okupilo više od 300.000 ljudi.

piše: Dražen Krajcar

Facebook Comments

Vezani članci