Dana 20. veljače 1954. dogodio se neočekivani hladnoratovski skandal kad je netragom nestao Otto John, šef zapadnonjemačke tajne službe BfV (njem. Bundesamt für Verfassungsschutz – hrv. Savezna služba za zaštitu Ustava). Ta tajna služba zadužena je za njemačku unutarnju sigurnost i za protuobavještajne aktivnosti. Otto John pojavio se tri dana kasnije u Istočnoj Njemačkoj, točnije u Istočnom Berlinu, i izjavio je da je odlučio prebjeći zbog protivljenja politici zapadnonjemačkog kancelara Konrada Adenauera.
Pritom je mislio na Adenauerovu politiku ponovnog naoružavanja i približavanja Zapadu, za što je John smatrao da stvara prepreku ponovnom njemačkom ujedinjenju. Također je izjavio da se protivi namještanju bivših nacista na pozicije u Adenauerovoj vladi. To se naročito odnosilo na Theodora Oberländera, bivšeg nacističkog dužnosnika koji je postao ministar u Adenauerovoj vladi, i na Reinharda Gehlena, bivšeg generala Wehrmachta, koji je postao moćni zapadni obavještajac i koji je za potrebe američke tajne službe zaposlio stotine bivših nacista, pa čak i SS-ovaca (poznata organizacija Gehlen).
Otto John bio je neko vrijeme pri KGB-u u Moskvi na ispitivanju, a zatim se vratio u Istočni Berlin i nastavio kritizirati zapadnonjemačku politiku. Do novog obrata došlo je 12. prosinca 1955. godine, kad se John vratio u Zapadnu Njemačku. Dakako, odmah je uhićen. Sada je počeo tvrditi da u Istočnu Njemačku nije otišao svojevoljno, nego da ga je oteo KGB. Nisu mu povjerovali, pa mu je suđeno za veleizdaju. Osuđen je na četiri godine zatvora. Pušten je 1958. i do smrti je pokušavao oprati svoje ime od optužbi za izdaju.
