Konferencija Velike trojice – ratnih vođa SSSR-a, SAD-a i Velike Britanije, Staljina, Roosevelta i Churchilla, započela je 4. veljače 1945. u Jalti na poluotoku Krimu. Jaltska konferencija (zvana i Krimska) trajala je tjedan dana, a na njoj su trojica državnika, uz asistenciju mnogobrojnih vojnih i civilnih stručnjaka, dogovarali završne operacije protiv Trećeg Reicha i Japana te raspravljali o uređenju svijeta nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Postignut je sporazum o podjeli Njemačke na okupacijske zone (uz demobilizaciju, denacifikaciju i plaćanje ratne štete) te o granicama Poljske i osnutku njezine vlade. Nadalje objavljena je Deklaracija o slobodnoj Europi te dogovorena suradnja u politici prema oslobođenim državama. Saveznici su načelno dogovorili i podjele sfera poslijeratnog utjecaja, posebno u Europi. Sfere utjecaja u Europi u principu su pratile granice koje je Crvena Armija osvojila, a koja je u tom trenutku u kontinentalnoj Europi imala trostruko više vojske nego SAD i Velika Britanija zajedno. Također su nastavljeni pregovori o osnutku međunarodne organizacije za održavanje mira i sigurnosti – budući Ujedinjeni narodi.
Trojka se dotakla i prilika u Jugoslaviji, pri čemu je dogovoreno da novu jugoslavensku vladu sastave Josip Broz, kao predstavnik oslobodilačkog pokreta u zemlji, i predstavnik jugoslavenske emigrantske vlade u Londonu Ivan Šubašić. Predviđeno je i da se u vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije uključe politički nekompromitirani članovi bivše jugoslavenske skupštine.
Potpisan je i posebni tajni protokol kojim se SSSR obvezao da će nakon završetka borbi u Europi objaviti rat Japanu. Zauzvrat će dobiti južni Sahalin, Kurilsko otočje i pomorsku bazu Port Arthur.
Konferenciji u Jalti je prethodila Teheranska konferencija sa istim sudionicima iz 1943. godine, a završetak Drugog svjetskog rata u Europi označila je Potsdamska konferncija održana u srpnju 1945. godine.
piše: Dražen Krajcar
