Poginulo je samo 70 rimskih vojnika dok su Perzijanci imali 2.500 mrtvih.
Nakon što je Perzijsko Carstvo zauzelo dio rimskih teritorija na Bliskom Istoku i napalo Armeniju, satelitsku državu Rimskog Carstva, car Julijan je organizirao veliki pohod na Malu Aziju. Julijan je skupio ogromnu vojsku od 90.000 ljudi koju je podijelio na dva dijela. Manji dio, pod vojskovođom Prokopijem, poslan je u Armeniju, a veći dio, pod zapovjedništvom samog Julijana, prodro je u Mezopotamiju. Julijanova vojska, uprkos pokušajima perzijskog Velikog kralja Šapura II. da ga zaustavi strategijom spaljene zemlje, stigla je pred zidine perzijske prijestolnice Ktezifont.
Odlučujuća bitka odigrala se 29. svibnja 363. godine pod gradskim zidinama. Rimljane je ispred grada dočekala perzijska vojska čiju je glavnu snagu činila oklopljena konjica. Iako su rimske snage bile brojnije Julijanovi časnici bili su protiv napada što je car odbio. Julijan je zapovijedio opći napad u kome je koristio borbeni poredak polumjeseca. Perzijska vojska je, suprotno očekivanjima, potpuno razbijena, prema izvorima poginulo je samo 70 rimskih vojnika dok su Perzijanci imali 2.500 mrtvih.
Šapur II. tada je poslao mirovnu ponudu koju Julijan odbija, što se pokazalo kobnom greškom. Naime, Rimljani nisu imali opsadne sprave nužne za zauzimanje Ktezifonta, pojavili su se logistički problemi, a Prokopije se oglušio na zapovijed da dovede pojačanja. Uvidjevši bezizglednost situacije car je bio primoran na povlačenje. Perzijanci su u međuvremenu dobili pojačanja te krenuli za iscrpljenom rimskom vojskom koju su 16. lipnja sustigli kod Samare. Iako u ovoj bitki nije bilo pobjednika, car Julijan je smrtno ranjen. Vojska je za cara izabrala zapovjednika garde Jovijana koji je sa Šapurom odmah potpisao mir kojim Rimsko Carstvo predaje Perziji značajne teritorije na Bliskom Istoku i u Maloj Aziji.
Bila je ovo ujedno posljednja velika ofenziva Rimljana na Perziju.
piše: Dražen Krajcar
