Iako je Rasputin bio grub i neobrazovan seljak, sklon pijančevanju, njegova pojava mistika privukla je mnoge ruske aristokratkinje.
Jedna od najkontroverznijih osoba ruske povijesti, mistik i samozvani prorok, Grigorij Jefimovič Rasputin rođen je 22. siječnja 1869. godine u sibirskom mjestu Pokrovsk. Bio je član flagelantske vjerske sekte, u čijem je obližnjem samostanu proučavao teologiju i sa redovnicima je raspravljao o biblijskim tekstovima (iako on sam nije bio redovnik). Rasputin je tvrdio da je imao viziju Djevice Marije i to je protumačio kao božji znak da je on u životu predodređen za neku veliku ulogu. Počeo je tvrditi kako ima moći duhovnog iscjelitelja i da kroz molitvu može liječiti bolesti.
Godine 1911. stigao je u prijestolnicu Ruskog Carstva, Sankt Petersburg, gdje je za njega čula carska obitelj Romannov, čiji je sin bolovao od hemofilije. Očajni Romanovi stavili su sudbinu svoga nasljednika u ruke Rasputinu. On je stigao u palaču i molio je nad dječakom, a njegovo stanje se navodno poboljšalo.
Nakon toga postao je miljenik carice Aleksandre, a uskoro je stekao takav utjecaj na dvoru da ga je i sam car Nikola II. tražio savjete oko državnih pitanja. Na vrhuncu utjecaja bio je u doba Prvog svjetskog rata, za boravka Nikole II. na bojištu, kada je carica prema njegovim sugestijama imenovala ministre i vojne zapovjednike. Zbog svog utjecaja stekao je brojne neprijatelje, pogotovo unutar šire carske obitelji, koji su ga optuživali za šarlatanstvo i razvrat.
Iako je Rasputin bio grub i neobrazovan seljak, sklon pijančevanju, njegova pojava mistika privukla je mnoge ruske aristokratkinje s kojima je održavao legendarne orgije. Usprkos svemu, carica Aleksandra u njemu je vidjela božjeg poslanika koji se brine za budućeg cara te je preko svog supruga Rasputinu osigurala status kakav imaju samo članovi najuže carske obitelji. Uz to, širile su se glasine da je u vezi s caricom, a i ruski tisak ga je demonizirao zbog prevelikog utjecaja na caricu i cara zbog čega cijela zemlja trpi, a smatrali su da je samozvani prorok kriv i za ratne poraze. Naravno, to je još više ražestilo njegove protivnike koji su iskoristili kaos Prvoga svjetskog rata da ga se riješe. Rasputina su dva puta pokušali ubiti, ali bezuspješno, što je proširilo priču da je besmrtan.
Napokon, grupa časnika, predvođena bliskim carevim rođakom princem Felixom Jusupovim, donijela je odluku da se Rasputina mora ubiti pod svaku cijenu u dobro organiziranom atentatu. U noći na 30. prosinca 1916. godine namamili su ga na zabavu gdje su ga pokušali otrovati vinom i kolačima, ali otrov nije djelovao. Zatim su ga počeli tući, a Jusupov je pucao u njega iz neposredne blizine. Kada se činilo da je vrag napokon mrtav, krvavi Rasputin je ustao udario Jusupova i počeo bježati. Tada su ostali urotnici u njega ispalili još nekoliko hitaca, nakon čega je ponovo pao. U strahu da ponovo ne oživi svezali su ga te bacili u hladnu rijeku Nevu. Kad je Rasputinovo tijelo pronađeno, pluća su mu bila ispunjena vodom. To je pokazalo da nije bio mrtav i da je pružao otpor sve dok se nije utopio u hladnoj rijeci.
Ulavnom, taj sibirski seljak odigrao je važnu ulogu u posljednjim danima dinastije Romanovih i njihovog pada koji je vodio do komunističke revolucije 1917., a navodno je preko carice upozoravao Nikolu II. da je imao viziju da ako Rusija uđe u Prvi svjetski to će donijeti propast Ruskom Carstvu. Rasputin je bio fascinacija povjesničara i laika gotovo cijelo stoljeće.
piše: Dražen Krajcar
