01.09.

Prvi spomen Slatine (1297.)

Prvi spomen Slatine (1297.)
Foto od:http://marinianis.tv/5514/

Slatina je naselje između Papuka i rijeke Drave, ispod jednog papučkog prijevoja. Bila je naseljena od najstarijih vremena. Pronađeni su ostatci prapovijesne Starčevačke kulture, a na rimskim kartama iz 3. stoljeća zabilježena je pod nazivom Marinianis. Pronađen je velik broj ostataka i novca iz rimskog razdoblja. Dosad je otkriveno šest arheoloških lokaliteta: Aleksandrovac – “Hercegovac” pretpovijesna nekropola, Čađavica – srednjovijekovna nekropola, Mikleuš – pretpovijesno naselje, Noskovci – pretpovijesno naselje, Sopje – pretpovijesno naselje i Sladojevci/ciglana – antička nekropola.

Opis mjesta iz 12. stoljeća koje se nalazilo u plemenskoj župi Novaki odgovara lokaciji Slatine. Ta se župa raspala u 13. stoljeću, a Slavonija se ustrojena u županije. Tad je postala posjed Zagrebačke biskupije i prvi put se spominje pod nazivom Zalathnuk u ispravi zagrebačkog biskupa Mihovila. Izdao ju je 1. rujna 1297. godine. Kroz povijest su zabilježeni brojni nazivi (Saladnah, Slatinaj, Zalathnoh, Zalathnuk, Salathnock, Salathinaj, Szlatyn). Isprva je pripadala virovitičkoj županiji, a kasnije Križevačkoj. Naselje se nalazilo na sjecištu važnih prometnica koje su povezivale Njemačku i Ugarsku.

Slatina se iz biskupijskog trgovišta s drvenom utvrdom razvila u srednjovjekovni grad s podgrađem. Najstariji grb potječe iz 15. stoljeća, kad je Slatinom vladao Jane de Chanyk. I danas je to službeni grb. U osmanskim pohodima stanovništvo Slatine i okolice većinom je pobjeglo, pa je grad osvojen 1544. Oslobođen je tek krajem 17. stoljeća. Nakon što je vlasnik Slatine postao Marko Aleksandar barun Pejačević, čitav je kraj doživio nagli razvoj. Sredinom 19. stoljeća Slatinu su kupili njemački knezovi Schaumburg-Lippe i uveli industrijalizaciju. Početkom 20. stoljeća u Slatini je postojala tvornica nagrađivanog pjenušca.

Piše: Marsela Alić

Facebook Comments

Vezani članci