12.02.

Prvi spomen najstarijih predaka plemićke obitelji Keglević – 1322.

Prvi spomen najstarijih predaka plemićke obitelji Keglević – 1322.

Obitelj Keglević imala je ishodište u sjevernoj Dalmaciji.

Prvi spomen najstarijih predaka plemićke obitelji Keglević datiran je s 12. veljače 1322. godine. Radi se o ispravi o sporu između predaka te obitelji sa Stjepanom Dušićem iz roda Bilinjana oko posjeda između Krneze i Krbavacluga. Pripadnici obitelji Keglević koji se spominju u toj ispravi nosili su imena Petar i Jakov, a bili su sinovi Budislava iz roda Prkalj (Perkal). Ispravu je izdao Mladen II. Šubić, naslovljen u njoj kao ban Hrvata i Bosne (lat. banus Croatorum et Bosne).

Spomenute lokacije Krneza i Krbavaclug nalazile su se otprilike deset kilometara istočno od Nina, u blizini današnjeg primorskog naselja Ljubač, koje gleda s dalmatinskog kopna prema otoku Pagu. Prema tome obitelj Keglević imala je ishodište u sjevernoj Dalmaciji, i to vjerojatno na širem prostoru Zadarskog zaleđa i okolice rijeke Zrmanje.

Obitelj je prezime Keglević dobila prama Keglju, sinu spomenutog Petra i unuku Budislava, pa se u ispravama nakon 1412. spominje isključivo prezime Keglević. Na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće najistaknutiji član obitelji bio je Stjepan koji je 1396. od hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga bana Nikole II. Gorjanskoga, a 1412. od kralja Žigmunda Luksemburškog dobio potvrdu plemićkih povlastica. U kraljevu pismu iz 1436. Stjepanov sin Šimun nosi pridjevak Porički po obiteljskome najvrjednijem posjedu Poričane na Zrmanji podno Kegaljgrada

Pripadnici obitelji Keglević pred osmanskom su se opasnošću kasnije iselili na prostor Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke županije, a dio i u Ugarsku.

Osim te grane, postojala je istočna grana obitelji, istočno od rijeke Une i oko njezina pritoka Unca. Prvi poznati član bio je Ivan koji se spominje u jednoj ispravi iz 1449. U drugoj polovici 15. stoljeća istaknuli su se Petar, koji je nosio i pridjevak Gradački, te Vuk, koji je nakon Krbavske bitke bio kaštelan kraljevskoga grada Ripča na Uni. Na početku 16. stoljeća Vukovi sinovi Mihovil i Ivan pod osmanskim pritiskom sele u Slavoniju.

Keglevići su velike posjede imali na području Hrvatskog zagorja (Lobor, Bistru, Kostel, Vinicu, Goricu, Začretje i Krapinu). Godine 1687. dobili su grofovsku titulu, a koristili su pridjevak Bužimski (de Bwsyn), prema gradu Bužimu u Zagrebačkoj županiji. Jedna grana obitelji stekla je znatne posjede u Habsburškoj Monarhiji izvan Hrvatske. Hrvatska grana obitelji izumrla je početkom 20. stoljeća.

Plemićki grb obitelji Keglević sačuvan je na pečatima isprava, na dovratku dvorca Gorica kod Pregrade, a na istom mjestu nalazi se i poluoštećeni grb iznad glavnog ulaza. Na dvije trećine gornjeg štita su dva zlatna, okrunjena i ustobočena lava koji na plavoj podlozi drže srebrni mač sa zlatnom krunom. Na donjoj trećini naizmjenično su poredane tri crvene i dvije srebrne vodoravne linije.

piše: Dražen Krajcar

Facebook Comments

Vezani članci