Galba se od početka vladavine zamjerio pretorijancima, što ga je na kraju i stajalo glave.
Rimski car Servije Sulpicije Galba, prvi car u tzv. Godini četiriju careva, ubijen je 15. siječnja 69. godine. Galba je podrijetlom bio iz ugledne patricijske obitelji, a rođen je blizu Tarracine (danas Terracina), gradu koji se nalazi pedesetak kilometara jugoistočno od Rima. U mladosti je u službi careva Augusta, Tiberija, Kaligule i Klaudija bio na glasu kao sposoban, ali okrutan i nemilosrdan vojni zapovjednik. Službovao je kao upravitelj Akvitanije, vojni zapovjednik u Gornjoj Germaniji i kao prokonzul u rimskoj pokrajini Africi. No, Galba je zatim ušao u sukob s Neronovom majkom Agripinom, te je morao dati ostavku i idućih 10 godina ostati izvan političkog života Rima. Vjenčanje s Emilijom Lepidom završilo je loše za Galbu, jer su i ona i njihova dva sina umrli dosta prije Galbe, koji se poslije toga više nije ženio.
Godine 60. vratio se na političku scenu, kada je postavljen za upravitelja rimske Hispanije (današnje Španjolske). No, uskoro mu se ukazala prilika da ostvari svoje veće ambicije. Upravitelj pokrajine Galije Lugdunensis, Gaj Julije Vindeks, 68. je godine podigao ustanak protiv zloglasnog cara Nerona, no znao je da nema dovoljnu podršku među stanovništvom. Stoga se odlučio ponuditi prijestolje Galbi. Galba je oklijevao, ali je čuo glasinu da ga se car Neron sprema pogubiti, pa se proglasio predstavnikom rimskog naroda i izrazio podršku Vindeksu. Ustanici su u početku doživjeli poraz, no ubrzo su primili vijest da je car Neron mrtav. Ubrzo je senat izabrao Galbu za novog rimskog cara, što su podržali i pretorijanci, careva tjelesna straža. Time je okončana vladavina Julijevsko-klaudijevske dinastije.
Galbina kratka vladavina od samo sedam mjeseci pokazala se neuspješnom. Nije dovoljno potplatio pretorijance za njihovu podršku, a zatim je dao pogubiti njihovog zapovjednika i zamijeniti gotovo sav zapovjednički kadar svojim pristašama, čime je zaradio trajnu mržnju pretorijanske straže kao cjeline. Nadalje, iako vrlo bogat, Galba se pokazao nevjerojatno škrtim, što je dodatno pogoršala činjenica da je većina upravitelja koje je postavio bila korumpirana. Početkom 69. godine izbili su nemiri u Rimu, te su građani na vlastitu inicijativu izabrali cara Vitelija.
Shvativši vlastitu nepopularnost, Galba je odstupio s položaja, prepustivši ga Pizonu, svom posvojenom sinu. No, time je naljutio Otona, jednog od svojih najranijih sljedbenika. On je u dogovoru s pretorijancima organizirao da Galba i Pizon budu ubijeni. Galba i Pizon su ubijeni na rimskom forumu, a njihove odrubljene glave predane su Otonu. Prema rimskom povijesničaru Plutarhu samo je jedan rimski vojnik – centurion Sempronije Denso – pokušao zaštiti Galbu.
piše: Dražen Krajcar
