Reformistički pokret u komunističkoj Čehoslovačkoj, nazvan Praško proljeće, započeo je 5. siječnja 1968. godine. Na čelu pokreta bio je prvi tajnik KP-a Čehoslovačke Aleksandar Dubček koji je zagovarao tzv. socijalizam s ljudskim licem, tj. liberalizaciju države i oslobođenje od sovjetskog diktata.
Reforme su započele revizijom staljinističkih političkih procesa, ukidanjem cenzure i uvođenjem tajnog glasovanja za rukovodstva Komunističke partije Čehoslovačke. Kasnije su reforme proširene i na gospodarstvo i rezultirale su demokratizacijom čehoslovačkoga društva i zahtjevima za većom autonomijom od SSSR-a.Dubčekove promjene imale su široku podršku društva, uključujući i radničku klasu. Međutim, sovjetske vođe su ove reforme promatrali kao prijetnju njihovoj hegemoniji nad zemljama Istočnog bloka kao i na ugrožavanje sigurnosti samog Sovjetskog Saveza. Naime, Čehoslovačka se nalazila u sredini obrambene linije Varšavskog pakta i njen mogući prelazak na stranu neprijatelja je bio neprihvatljiv u vrijeme Hladnog rata.
Sovjetski vođe situaciju su isprva pokušali riješiti pregovorima, ali kada su uvidjeli da se pokret širi i dobiva masovniju podršku odlučili su se za vojno rješenje. U noći između 20. i 21. kolovoza 1968. vojske Istočnog bloka iz pet zemalja Varšavskog pakta izvršile su napad na Čehoslovačku. Iako je Aleksandar Dubček pozvao narod da ne pruža otpor, poginulo je više stotina ljudi. Čehoslovačka je okupirana, a Dubček uhićen i odveden u Moskvu. Okupacija je izazvala val emigracije (procjenjuje se da je odmah emigriralo 70.000, a ukupno 300.000 stanovnika), najviše visokokvalificiranih ljudi, na Zapad.
piše: Dražen Krajcar
