U Mletačku ratnu moranricu ušao je u dobi od dvadeset godina.
Angelo Emo, admiral i posljednji vrhovni zapovjednik Mletačke ratne mornarice, rođen je 3. siječnja 1731. godine. Rodio se u Veneciji, u patricijskoj (plemićkoj) obitelji.
U Mletačku ratnu moranricu ušao je u dobi od dvadeset godina, a zbog svojih se sposobnosti brzo uzdizao po činovima. Tijekom karijere je shvatio slabosti i manjkavosti koje su opterećivale staru venecijanskih pomorsku silu. Došavši na više razine zapovjedništva flote, predložio je uvođenje novih tipova brodova i uspio poboljšati učinkovitost posada.
Tijekom njegove se karijere Mletačka ratna mornarica morala boriti protiv sjevernoafričkih pirata, koji su napadali mletačke trgovačke brodove. Angelo Emo organizirao je kaznenu ekspediciju na piratske brodove. Za tu prigodu sastavio je zadnju flotu od nekog značaja u povijesti Mletačke Republike, a zatim je slijedio gusare sve do obala današnjeg Tunisa. Ondje je izvršio bombardiranje sjevernoafričkih luka nizom bombi postavljenih na splavi (što je bio njegov izum), u znak odmazde za piratske napade.
Emo je bio posljednji mletački mornarički časnik s naslovom Capitano generale da mar (hrv. generalni kapetan mora), koja je označavala vrhovnog zapovjednika Mletačke ratne mornarice. Preminuo je 3. ožujka 1792. godine na Malti za vrijeme vojne misije, u 62. godini.
piše: Dražen Krajcar
