Posljednji značajni Veliki kralj sasanidske Perzije Hozroje II. Pavriz (hrv. Pobjednik) stupio je na prijestolje 15. veljače 590. godine. Za vrijeme njegove vladavine Sasanidsko Perzijsko Carstvo doseglo je svoj najveći teritorijalni doseg.
Na prijestolju je naslijedio svog oca Hozroja II. koji je svrgnut u puču, u koji je najvjerojatnije bio i sam umiješan. Ipak, ubrzo je morao pobjeći iz svoje prijestolnice Ktezifonta, s dijelom vjerne vojske, pred pobunjenim generalom Bahramom Čobinom. Hozroje se sklonio u Carigrad unatoč činjenici da su Bizant i Perzija već stoljećima ratovali. Uspio je nagovoriti cara Maurikija na suradnju te združene bizantsko-sasandiske trupe (prvi i zadnji put) provaljuju u Perziju i vraćaju Hozroja na prijestolje. Kao protuuslugu Hozroje se mirovnim ugovorom u korist Bizanta odrekao nekih spornih područja u Mezopotamiji, Armeniji i Gruziji.
Hozroje je u kratkom vremenu stabilizirao državu i uveo efikasan porezni sustav koji mu je donio velike prihode. Uslijedilo je vrijeme mira i prosperiteta koje je trajalo sve do 602. godine, kada je ubijen bizantski car Maurikije i cijela njegova obitelj. Hozroje je ovo iskoristio kao povod za napad na novog cara Foku. Foka je uspio odbiti perzijanske navale, ali sljedeći car Heraklije imao je manje uspjeha. Sasanidi u nizu ratova osvajaju Siriju i Egipat, pljačkaju Malu Aziju (kada otimaju Sveti križ iz Jeruzalema) te, uz pomoć Avara, 626. opsjedaju sam Carigrad, koji je obranjen zahvaljujući mornarici.
Time je perzijska ekspanzija doživjela vrhunac nakon čega slijedi pad. Bizant se reorganizirao te krenuo u protuofenzivu provalivši duboko u perzijsko područje. Odlučujuća bitka odigrala se u prosincu 627. kod Ninive u kojoj su Perzijanci teško poraženi. Hozroje je panično pobjegao iz svoje najdraže rezidencije Dastagirda u Ktezifon. Tada se protiv njega počela kovati urota. Kraljev najstariji sin Široje urotio se s više plemića i časnika te je Hozroje početkom 628. svrgnut i bačen u zatvor gdje je nakon nekoliko dana pogubljen (vjerojatno 28. veljače).
Perzija je prema mirovnom ugovoru iz 629. morala vratiti Bizantu sva osvojena područja te zbog teškoga rata bila tako oslabljena da je ubrzo zatim postala lak plijen novoj sili – muslimanskim Arapima.
Piše: Dražen Krajcar
