Područje istočno od Splita, između Cetine i Žrnovnice, od 13. stoljeća uživa autonomiju i naziva se Poljičkom Kneževinom odnosno Republikom. Poljičanu su imali pravo birati svog kneza na godinu dana, ali su većinu svoje povijesti priznavali vrhovnu vlast hrvatskih, hrvatsko-ugarskih, mletačkih i drugih vladara.
Poljica su dobila ime po brojnim malim poljima podno Mosora. Kao prvi župan spominje se Dalizio (Dališ) iz 1070. godine, a krajem 13. stojeća vladaju knezovi Šubići. Godine 1444. Poljičani priznaju mletačku vlast koja je trajala do kraja 18. stoljeća. Mlečane je zamijenila Habsburška Monarhija koja je 13. travnja 1799. priznala Poljicama veliku autonomiju. Međutim, već 1805. Francuzi ulaze u Poljičku republiku i uskoro ju ukidaju nakon 700 godina postojanja. Posljednji poljički veliki knez bio je Ivan Čović.
Površina Poljičke republike iznosila je oko 250 kvadratnih kilometara. Danas je to uglavnom područje općine Omiš. U Gradskome muzeju u Omišu čuva se Poljički statut iz 15. stoljeća u kojem su ozakonjena običajna prava te se smatra jednim od navažnijih i najstarijih hrvatskih povijesno-pravnih spomenika. U to vrijeme na području Omiša govorilo se čakavicom.
Piše: Marsela Alić
