Jedan od najzanimljivijih ličnosti iz razdoblja hrvatskog preporoda bio je Ljudevit Farkaš. Rođen je u plemićkoj obitelji Farkaš 1813. u Zagrebu, gdje je i umro 17. ožujka 1893. godine. Studirao je dva naoko nespojiva studija – filozofiju i pravo.
Tijekom bogate karijere bio je jurat grofa Janka Draškovića, veliki sudac u moslavačkom kotaru, zastupnik Hrvatskoga sabora te je uz I. Kukuljevića Sakcinskoga, zaslužan za proglašenje hrvatskoga jezika službenim jezikom u javnoj upravi 1847. Sljedeće godine postao je vrhovni zapovjednik četa u Križevačkoj županiji tijekom revolucije pod nazivom Proljeće naroda. Budući da se suprotstavljao uvođenju njemačkog jezika kao službenoga, ubrzo je umirovljen. Ipak, uspio se vratiti u politički život. Od 1861. obnašao je funkciju Velikog župana križevačkog. Održao se do 1867., kad je odbio proglasiti neustavnu naredbu. Ovoga je puta dobio otkaz. Ponovno se vraća u politiku, a 1871. imenovan je zastupnikom u Hrvatskom saboru. Borio se za autonomiju južnoslavenskih naroda u sklopu Austro-Ugarske. Hrvatizirao je svoje prezime Farkaš (mađ. vuk) u Vukotinović.
Ljudevit Farkaš Vukotinović bio je i književnik. Objavio je zbirke Pjesme i pripovjetke (1838), Ruže i trnje (1842), Pesme (1847) i Trnule(1867) te povijesne pripovijetke Pošasnost ugarsko-hrvatska (1844). Napisao je nekoliko kazališnih predstava, a s drugim preporoditeljima pokrenuo je književni časopis Kolo te uredio prvu antologiju domoljubne poezije Pesmarica. Sbirka 1. Pesmice domorodne.
Nakon što je prisilno umirovljen posvetio se znanosti. Posebice se bavio botanikom i geologijom. Proputovao je mnoge krajeve Hrvatske te s dr. Schlosserom objavio popis svih poznatih i novootkrivenih biljnih vrsta u Hrvatskoj pod nazivom Flora Craotica, a izradio je prvu hrvatsku geološku kartu. Postao je jednim od prvih članova JAZU. U svom nevjerojatnom rasponu djelovanja bio je i jedan od osnivača Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu.
U Lovrečini je imao veliko gospodarstvo koje je modernizirao. Bavio se vinogradarstvom i pivarstvom. Putovao po Njemačkoj i Francuskoj kako bi savladao moderne tehnike proizvodnje. Čak je sudjelovao na velikoj svjetskoj gospodarskoj izložbi u Beču 1873. gdje je promicao hrvatsko gospodarstvo.
