Hitler se do zadnjeg trenutka nadao da će izbjeći rat s Britancima i da će s njima postići sporazum o svojevrsnoj podjeli interesa. Naime, Hitler je radije htio napasti SSSR, a ne lomiti zube na Britaniji, zaštićenoj svojim otočnim položajem.
Deseti srpnja 1940. godine uzima se kao početak najvećeg zračnog ofenzivnog pothvata u povijesti – Bitke za Britaniju, tj. pokušaja nacističke Njemačke da osvoji britanske otoke. Hitler je do tog dana već uspio zavladati velikim dijelom Europe. Osvojene su Poljska, Francuska, Danska i Norveška. Međutim, uspjeh u osvajanju uvelike se temeljio na brzopokretnim oklopnim jedinicama na kopnu (tzv. Blitzkrieg). Osvajanje Britanije kao otoka predstavljalo je drugačiji problem.Hitler se do zadnjeg trenutka nadao da će izbjeći rat s Britancima i da će s njima postići sporazum o podjeli interesa u Europi.
Naime, Hitler je radije htio napasti SSSR, a ne lomiti zube na Britaniji, zaštićenoj svojim otočnim položajem. Ipak, s premijerom Churchillom nije se dalo pregovarati, pa je Njemačka na kraju bila prisiljena na rat s Ujedinjenim Kraljevstvom. Budući da Hitler još nije imao strategiju o tome kako prevesti trupe na Englesku obalu, rat je počeo u zraku. Za to je na Njemačkoj strani bila zadužena Luftwaffe, na čelu s Hermannom Göringom. Napadi njemačkih zrakoplova na britanske brodove počeli su u kanalu La Manche. Glavninu njemačkih udarnih zračnih snaga činile su dvije zračne flote (njem. Luftflotte).
Luftflotte 2 bila je pod zapovjedništvom feldmaršala Alberta Kesselringa (najodlikovaniji Hitlerov feldmaršal uz Erwina Rommela i Waltera Modela, premda je letjeti naučio tek s 48 godina). Luftflotte 3 bila je pod zapovjedništvom slavnog feldmaršala Huga Sperrlea, poznatog kao zapovjednika Legije Kondor u Španjolskom građanskom ratu. Nijemci će na kraju angažirati preko 2.500 aviona u pokušaju da zadobiju zračnu prevlast nad Britanijom, no Kraljevsko ratno zrakoplovstvo (RAF) im to nikada ne će dopustiti i na kraju će ih prisiliti da odustanu od svih planova invazije.
