Edmund de la Pole već je u mladosti postao vodećim članom dinastije York i njenim kandidatom za englesko prijestolje.
Dana 30. travnja 1513. godine smaknut je engleski plemić Edmund de la Pole, pripadnik kraljevske dinastije York. Načelno se smatra da je njegovo smaknuće bilo potaknuto činjenicom da je imao veliko zakonsko pravo na englesko prijestolje, čime je bio konkurent tadašnjem kralju Henriku VIII. iz dinastije Tudor.
Edmund de la Pole već je u mladosti postao vodećim članom dinastije York i njenim kandidatom za englesko prijestolje. Od oca je 1491. godine naslijedio titulu vojvode od Suffolka, a 1501. godine napustio je Englesku kako bi pronašao pomoć stranih sila pri svojim naporima za osvajanjem prijestolja. Kralj Henrik VII., prvi pripadnik dinastije Tudor na engleskom prijestolju, uspio je ishoditi izručenje Edmunda de la Polea, no stranci su mu ga uvjetovali obećanjem da vojvodi neće u Engleskoj nauditi. I doista, kralj Henrik VII. održao je to obećanje, tako da je de la Polea ostavio na životu, ograničivši se na njegovo pritvaranje.
Međutim, sin i nasljednik Henrika VII., kralj Henrik VIII., nije smatrao da ga očevo obećanje obvezuje pa je de la Polea dao smaknuti. Pogubljenje je izvršeno u londonskom Toweru odsijecanjem glave spomenutog dana. U trenutku smaknuća bio je Edmund de la Pole tek u ranim četrdesetim godinama.
