Bitka na Neretvi jedan je od najpoznatijih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Suočeni s višestruko brojnijim i bolje naoružanim neprijateljem, partizani su se uspjeli probiti kroz neprijateljski obruč te spasiti ranjenike i zadati odlučujući udarac četnicima Draže Mihailovića. U noći 6. ožujka 1943. odigrala se najpoznatija epizoda iz te bitke, ovjekovječena u poznatom filmu Veljka Bulajića.
Nakon što se smrknulo, svi bataljuni Druge dalmatinske brigade Narodnooslobodilačke osim trećega vojske otvorili su paljbu sa zapadne obale Neretve uzvodno i nizvodno od Jablanice. Sa suprotne su im strane uzvratili četnici Durmitorskog korpusa. Dok su trajale ove borbe, porušenom jablaničkom željezničkom mostu se neopaženo prikrao Treći bataljun. Most su, naime, partizani 2. ožujka partizani bili dignuli u zrak, želeći tako zbuniti protivnika oko svoje prave namjere.
Tzv. Grom desetina Steve Opačića prešla je rijeku preko ostataka mosta, prema potrebi slažući daske preko rupa. Na drugoj strani rijeke našao se četnički bunker. Ugledavši partizane, četnici su strojnicom ustrijelili dvojicu, ali su im zatim partizani prišli i ušutkali bunker, bacivši u njega ručne bombe. Zatim su preko improviziranog mosta prešle i druge partizanske jedinice. Ne sluteći opasnost, četnici su se našli napadnuti iz neočekivana smjera te su nakon nekoliko dana borbi natjerani u bijeg. Četnici su pretrpjeli velike gubitke te su prisiljeni povući se u Srbiju. Bio je to najveći poraz koji su doživjeli u čitavom ratu.
