Neizbrisiv pečat na čitav istarski kraj ostavila je željeznica koja je stanovništvu značila život. Prolazila je kroz 33 mjesta, od Trsta do Poreča. Stara uskotračna pruga prevozila je putnike i robu kroz Hrvatsku, Sloveniju i Italiju.
Iako su putnici zasigurno uživali u pitoresknom pejsažu istarskog poluotoka, mnogo je važnija činjenica da se su ovom željeznicom prevozili sol, maslinovo ulje, voće i povrće, vino, pa čak i drvo, vapno i kamen. Time je ova pruga duljine 123 km omogućivala trgovinu i razvoj mnogih mjesta kroz koja je prolazila. Mnogi izolirani dijelovi Istre tad su dobili priliku izvući se iz neimaštine.
Pruga je puštena u promet 1. travnja 1902. godine, a nazivali su ju Istrijankom i Parenzanom. Vozila je preko 11 mostova i 6 viadukata maksimalnih 31 km/h, a izgrađeni su brojni željeznički kolodvori, stajališta, skladišta, stanice za snabdjevanje vodom, koji postoje i danas. Zanimljivo je da su vagoni bili osvijetljeni petrolejskim svjetiljkama i imali su balkone, ali nije bilo WC-a.
Zbog sve veće konkurencije cestovnog prometa, Parenzana je postala neisplativa, pa je zadnja parna lokomotiva vozila 1935. godine. U to vrijeme Istrom je vladao Mussolini koji se spremao za rat u Abesiniji (Etiopija) gdje mu je bila potreba infrastruktura. Stoga su tračnice Parenzane ukrcane na brod koji krenuo prema Africi, ali je potonuo.
Danas su na trasi Parenzane uređene pješačke i biciklističke staze, a u dobro očuvanim tunelima lokalno stanovništvo uzgaja šampinjone. U Livadama je otvoren Muzej Parenzane 2007. godine u sklopu projekta Parenzana – Put zdravlja i prijateljstva, financiranog EU sredstvima.
Piše: Marsela Alić
