Nakon rata Kretschmer ponovno vratio u Njemačku ratnu mornaricu, a jedno je vrijeme bio u NATO-u šef stožera Pomorskog zapovjedništva za baltičke prilaze
Dana prvoga svibnja 1912. godine rođen je najpoznatiji njemački podmornički as iz Drugog svjetskog rata – Otto Kretschmer. Potopio je više brodova od bilo kojeg drugog podmorničkog zapovjednika u tom ratu, i to u vrlo kratkom razdoblju od svega godinu i pol dana. Naime, Kretschmer je potopio čak 47 trgovačkih brodova s ukupno 272.043 tona, što je čak 46.839 tona više od sljedećeg najboljeg asa – Wolfganga Lütha.
Kretschmer je rođen u gradu zvanom Heidau, koji je nekoć bio u Njemačkoj, a danas se nalazi u južnoj Poljskoj i nosi ime Hajduki Nyskie. Mladi se Kretschmer već sa 17 godina učlanio u Njemačku ratnu mornaricu (njem. Reichsmarine). Godine 1936. stavljen je u podmorničke snage kao časnik. Prva podmornica kojom je zapovijedao bila je U-35, no već prije početka Drugog svjetskog rata prebacio se u U-23. Kad je počeo Drugi svjetski rat potopio je Kretschmer pomoću podmornice U-23 prvi brod – danski tanker Danmark od 10,517 tona i to pokraj obale Škotske.
Pravi niz započeo je Kretschmer kad je dobio novu podmornicu U-99, proizvedenu u brodogradilištu Friedrich Krupp Germaniawerft u Kielu. S njom je potopio stotine tisuća tona protivničkog brodovlja. Kretschmer je bio vrlo pažljiv prema ljudima koji su bili na brodovima koje je napadao. Unesrećenicima u čamcima za spašavanje davao je deke i pića, te obavijesti o putu do obale. Jednom je prilikom čak uzeo na svoju podmornicu unesrećenika sa splavi u Atlantskom oceanu.
Godine 1941. Kretschmer je već imao čin kapetana korvete (njem. Korvettenkapitän) i visoko odlikovanje Viteški križ Željeznog križa s hrastovim lišćem (njem. Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub). Međutim, već u ožujku 1941. godine Britanci su ga uspjeli zarobiti, oštetivši njegovu podmornicu dubinskim bombama. Zarobljenog Kretschmera Britanci su držali u logoru u Kanadi, a tek je 1947. godine pušten natrag u Njemačku.
Nakon rata Kretschmer ponovno vratio u Njemačku ratnu mornaricu (sada zvanu Bundesmarine). Na kraju je postigao čin admirala flotile, a jedno je vrijeme bio u NATO-u šef stožera Pomorskog zapovjedništva za baltičke prilaze (engl. Allied Naval Forces Baltic Approaches). Umro je u Bavarskoj u visokoj 87. godini.
