Francuski fizičar Henri Becquerel otkrio je radioaktivnost slučajno, prilikom eksperimenta koji se nije odvijao na predviđeni način.
Dana 1. ožujka 1896. godine otkrivena je radioaktivnost, kad je francuski fizičar Henri Becquerel primijetio da uranijeve soli ostavljaju trag na fotografskim pločama. Eksperimente koji su doveli do toga Becquerel je radio potaknut otkrićima Wilhelma Conrada Röntgena na području tzv. X-zraka (elektromagnetskih zraka proizvedenih pomoću elektriciteta). Naime, Röntgen je svoja spektakularna otkrića bio objavio u siječnju iste godine, nakon čega su i znanstvenici u drugim državama željeli raditi na tim fenomenima.
Zanimljivo je da je neposredno Becquerelovo otkriće radioaktivnosti bilo slučajno. Naime, provodio je eksperiment sličan Röntgenovom, pri čemu je računao da će sunčeva svjetlost potaknuti fosforescenciju u uranijevim solima. Međutim, kako 26. i 27. veljače u Parizu nije bilo dovoljno sunčanog razdoblja, Becquerel je pripremljene fotografske ploče s uranijevim solima spremio na tamno mjesto. Na svoje iznenađenje, 1. ožujka je primijetio da je na fotografskim pločama ostao trag, unatoč tome što uranijeve soli nisu bile osvijetljene sunčevom svjetlosti. Zaključio je da uranijeve soli samostalno proizvode zračenje, koje je kasnije nazvano radioaktivnošću. Za svoja je otkrića Becquerel dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1903. godine.
