Za mjesto poljskog kralja kandidat je bio austrijski nadvojvoda Karlo Stjepan.
Dana 5. studenog 1916. godine zajedničkom deklaracijom njemačkog cara Vilima II. (Wilhelma II.) i austrougarskog vladara Franje Josipa I. obećano stvaranje Kraljevine Poljske na području koje je tada bilo pod njihovom okupacijom u Prvom svjetskom ratu. Naime, tijekom tog rata Njemačka i Austro-Ugarska uspjele su zauzeti najzapadniji dio Ruskog Carstva, koji je obuhvaćao Varšavu i središnje poljske zemlje. Da bi pridobile Poljake na svoju stranu, Centralne su se sile odlučile na kreiranje vazalne kraljevine koja bi bila dana Poljacima. Napomenimo, car Franjo Josip I. umro je samo oko dva tjedna nakon objave te deklaracije.
Kraljevina Poljska, koja bi nastala na taj način, trebala je dobiti svog kralja. Za to je mjesto kandidat bio austrijski nadvojvoda Karlo Stjepan (rođak cara Franje Josipa). Ipak, ta namjera nije realizirana, a kraljevsko je prijestolje ostalo prazno. Spomenimo da je spomenuti kandidat – nadvojvoda Karlo Stjepan – imao vilu u Puli, kao i rezidenciju na Lošinju.
Budući da kralj nikada nije izabran, na čelu države nalazilo se Regentsko vijeće, pa Kraljevinu Poljsku iz 1916. godine nazivaju ponekad i Regentsko Kraljevstvo. Članovi Regentskog vijeća bili su kardinal Aleksander Kakowski (nadbiskup Varšave), princ Zdzisław Lubomirski i bogati zemljoposjednik Józef Ostrowski.
