Budući da je u Velikoj Britaniji postojao razmjerno velik broj posjednika nasljednih titula, pravo na sjedenje u Domu lordova imalo je čak oko 1.330 ljudi. Taj je broj silno srezan novim zakonom iz 1999. godine.
Dana 26. listopada 1999. godine izglasao je Dom lordova britanskog parlamenta zakon po kojem su nasljedni lordovi izgubili automatsko pravo sjedenja u njemu. Naime, do 1999. godine praktički svi državljani Ujedinjenog Kraljevstva s britanskom aristokratskom titulom imali su pravo sjedenja u parlamentu. Tih aristokratskih titula postoji pet, ovim redom od najniže prema najvišoj: barun, vikont, earl (grof), markiz i vojvoda. Od njih, nosioce četiri niže titule (baruna, vikonta, earla i markiza) oslovljava se obično kao lordove, dok su vojvode još višeg statusa i jedini imaju pravo na oslovljavanje s Njegova milost (engl. His Grace). Budući da je u Velikoj Britaniji postojao razmjerno velik broj posjednika nasljednih titula, pravo na sjedenje u Domu lordova imalo je čak oko 1.330 ljudi.
Nakon uvođenja reforme 1999. godine, članstvo u Domu lordova smanjeno je na otprilike 660 osoba. Svi nosioci tzv. doživotnih lordovskih titula imaju i dalje pravo na članstvo. Radi se većinom o osobama kojima je od 1958. godine do danas dodijeljena nenasljedna titula lorda. Isključivo se radi o najnižoj tituli – dakle onoj baruna/barunice. Takve titule dodjeljuju su kao nagrada za zasluge i ne mogu se prenijeti na potomstvo nasljeđivanjem.
Da se ne bi u potpunosti izbacilo nasljedne lordove iz parlamenta, napravljen je kompromis. Naime, dopušteno je da 92 nasljedna lorda i dalje ostanu u Domu lordova, s time da njih 90 biraju njihovi kolege nasljedni lordovi. Samo dvije osobe automatski imaju nasljedno pravo na članstvo – oni koji drže nasljednu službu Earl Marshal (vojvoda od Norfolka) i Lord Great Chamberlain (u ovom trenutku markiz od Cholmondeleya).
