Nakon te katastrofe Klis je postao centar Kliškog sandžaka.
Jedno od središnjih točka hrvatske obrane protiv osmanskih osvajača – utvrda Klis iznad Splita, pala je nakon 15 godina teških borbi i opsada. Dogodilo se to 12. ožujka 1537. godine nakon što je situacija na bojnom polju južno od Velebita bila sve teža, djelomično i zbog nedostatne pomoći koja je trebala pristizati od kralja Ferdinanda.
U to doba utvrdom je zapovijedao poznati kapetan Petar Kružić koji je još 1528. godine pisao habsburškom vladaru upozorenje da su prilike u utvrdi sve teže, da nedostaje i hrane i oružja te ne vjeruje da branitelji mogu još dugo izdržati ovakvu situaciju. Uprkos tome Kružić je uspio obraniti Klis u dva navrata kada su Osmanlije navrle svom silom, 1534. i 1535. godine, ali situacija je bila sve gora. U kolovozu 1536. Osmanlije su iznova opkolili grad, a iako je Kružić napokon dobio pojačanja od Ferdinanda i od pape Pavla III., bilo je prekasno.
Bitka podno Klisa završila je totalnim porazom kršćanske vojske. Poginuo je i Petar Kružić, a Osmanlije su mu odrubili glavu. Klis se poslije toga predao, a njegovim padom bilo je izgubljeno i posljednje uporište u Hrvatskoj južno od Velebita. Uskoro je čitava južna Hrvatska dospjela pod osmansku vlast. Nakon te katastrofe Klis je postao centar Kliškog sandžaka, iako su kliški begovi stolovali obično u Livnu. Prvi beg sandžaka je bio Hrvat poturica Murat beg Tardić. Nadalje, nakon pada Klisa Osmanlije su zauzeli i Solin te prodrijeti preko Kaštela do Splita koji nisu nikada uspjeli osvojiti.
Tek 1648. Klis je oslobođen Osmanske vlasti za vrijeme Kandijskog rata nakon čega nikada više nije pao u neprijateljske ruke.
piše: Dražen Krajcar
